MyMovies: Film lexicon
Films mentioned in "Filmski leksikon", LZMK, ZG, '03.
List activity
4.1K views
• 1 this weekCreate a new list
List your movie, TV & celebrity picks.
921 titles
- DirectorJohn HustonStarsHumphrey BogartKatharine HepburnRobert MorleyIn WWI East Africa, a gin-swilling Canadian riverboat captain is persuaded by a strait-laced English missionary to undertake a trip up a treacherous river and use his boat to attack a German gunship.Afrička kraljica (The African Queen, 1951), SAD, boja, 103 min, Romulus/Horizon Films, pr.: S. P. Eagle, r.: John Huston, sc.: J. Huston, James Agee (prema romanu C. S. Forestera), df.: Jack Cardiff, glazba: Allan Gray, ul.: Katharine Hepburn (Rose Sayer), Humphrey Bogart (Charlie Allnutt), Robert Morley (Samuel Sayer), Peter Bull (zapovjednik Luise), Theodore Bikel (prvi časnik Luise).
Početkom I. svj. rata njem. vojnici u Africi ubijaju brit. misionara Samuela Sayera. Njegova sestra, puritanska usidjelica Rose, pokušava pobjeći brodićem Afrička kraljica uz pomoć njegova, alkoholu sklona, kapetana Charlieja Allnutta. Tijekom puta, na kojemu nailaze na niz zapreka, njih se dvoje zaljubljuju.
Adaptirajući djelo jednog od najpopularnijih engl. pisaca pustolovnih romana, Huston je realizirao svoj komercijalno najuspješniji film u kojemu do izražaja dolaze stalne značajke njegove poetike: prikaz likova društveno marginalnih ekscentrika i osoba opsjednutih ciljem te često suprotstavljenih okolišu, ambijentiranje radnje izvan SAD-a (prvi Hustonov film sniman ugl. u izvornim eksterijerima), sklonost prema egzotici (džungla) i izoliranim miljeima (brodić kao mjesto većine radnje), odmak od čvrstih žanrovskih modela ostvaren spojem komedije karaktera i pustolovnog filma s crtom melodramatičnosti. Od većine ostalih redateljevih filmova, izdvaja se uspjehom junaka u ostvarenju ciljeva. Kritika je isticala i vrsnu fotografiju J. Cardiffa te glumu H. Bogarta (nagrađen Oscarom) i K. Hepburn (nominirana za Oscara) koji su pridodali karikaturalne crte svojim temeljnim tipovima izgrađenim likovima ciničnih junaka film-noira odn. samosvojnih junakinja screwball-komedija. Za Oscare su također nominirani Huston (režija) te Huston i Agee (scenarij po knjiž. predlošku).
K. Hepburn je objavila knjigu Snimanje Afričke kraljice, ili kako sam otišla u Afriku s Bogartom, Bacall i Hustonom i gotovo poludjela (1987), a film Bijeli lovac, crno srce C. Eastwooda, snimljen prema istoimenoj knjizi P. Viertela, slobodna je prerada događaja sa snimanja.
B. Kragić - DirectorWerner HerzogStarsKlaus KinskiRuy GuerraHelena RojoIn the 16th century, the ruthless and insane Don Lope de Aguirre leads a Spanish expedition in search of El Dorado.Aguirre, gnjev božji (Aguirre, der Zorn Gottes, 1972), SR Njemačka, boja, 94 min, Werner Herzog Filmproduktion, r. i sc.: Werner Herzog (nadahnut fragmentima dnevnika Gaspara de Carvajala), df.: Thomas Mauch, glazba: Popol Vuh, ul.: Klaus Kinski (don Lope de Aguirre), Peter Berling (don Fernando de Guzman), Del Negro (brat Gaspar de Carvajal), Ruy Guerra (don Pedro de Ursua), Cecilia Rivera (Flores), Helena Rojo (Inez).
Gonzalo Pizarro poveo je 1560. ekspediciju kroz peruansku prašumu tražeći legendarni Eldorado. Ostavši bez hrane, poslao je skupinu – predvođenu Pedrom de Ursuom – da se otisne niz Amazonu, dobavi hranu i izvidi je li zlatni grad na vidiku. Ursuin zamjenik Aguirre silom preuzme vodstvo.
Povezujući dva odvojena pov. događaja, ekspediciju G. Pizarra i F. de Orellana iz 1541/42 (iz koje potječe u filmu korišteni dnevnik dominikanca G. de Carvajala) te ekspediciju P. de Ursue iz 1560/61., čije je vodstvo preuzeo pobunjeni Baskijac L. de Aguirre, Herzog je kreirao vlastitu viziju prodora zap. civilizacije u Novi svijet pri čemu je konkretna pov. radnja živopisna podloga autorovim univerzalnijim značenjskim stremljenjima. Naslovni lik utjelovljenje je čežnje za dosezanjem nedosezivog, a amazonska prašuma – bujnošću, nepreglednošću i neuhvatljivošću, ali istodobno i monotonošću te svojevrsnom ispražnjenošću – sugerira egzistencijalno stanje (zapadnoga) čovjeka, njegovu oduševljenost beskrajnim sadržajima i mogućnostima svijeta egzistencije koji se naposljetku otkriva kao dosadno redundantno mjesto, što postojanje čini poražavajuće skučenim. Lik Aguirrea, međutim, ne priznaje poraz te opsesivno ustraje u iluziji, poduprijet i ničeanskom voljom za moći, kreirajući za sebe fiktivan svijet kojim pokušava realizirati vlastitu žudnju. Krajnju mentalnu i fizičku točku Aguirreove bezizlazne opsesivnosti Herzog dočarava antologijskom završnom scenom rapidno kružeće kamere oko opustošene splavi preplavljene majmunima, na kojoj je i nadalje uspravni Aguirre, sugerirajući da u egzistencijalnom beznađu dostojanstveni mogu ostati samo (polu)ludi zanesenjaci; u skladu s autorovim svjetonazorom, suverena ravnodušnost moćne prirode (svijeta, svemira) opet svodi junakov (suludi) heroizam na puko egzistencijalno koprcanje. Struktura filma ne temelji se na narativnom načelu; narativno-dramaturški sastojci svedeni su na nužne orijentacijske točke, a karakterizacija je posve fragmentarizirana, tako da je film, čemu pridonose i poetičan vizualni stil, melankolična izvanprizorna naracija te osebujna, gotovo neprekidna glazba, zapravo oblikovan kao pjesma. Pored univerzalne slike svijeta i čovjeka, Herzog se dotiče i partikularnih sastojaka poput zapadnjačkog imperijalizma (uključujući kritiku Crkve) te totalitarizma, naposljetku i nemogućnosti multikulturalizma, umnogome se nastavljajući na Srce tame J. Conrada.
D. Radić - DirectorSergei EisensteinDmitriy VasilevStarsNikolay CherkasovNikolai OkhlopkovAndrei AbrikosovThe story of how a great Russian prince led a ragtag army to battle an invading force of Teutonic Knights.Aleksandar Nevski (Aleksandr Nevskij, 1938), SSSR, c/b, 111 min, Mosfilm, r.: Sergej M. Ejzenštejn, sc.: Pjotr Pavlenko i S. M. Ejzenštejn, df.: Eduard Tissé, glazba: Sergej Prokofjev, sgf.: Josif Šipnel, ul.: Nikolaj Čerkasov (Aleksandar Nevski), Nikolaj Ohlopkov (Vasilij), Aleksandr Abrikosov (Gavrilo), Dmitrij Orlov (Ignjat), Vasilij Novikov (Pavša), Vera Ivaševa (Olga), Ana Danilova (Vasilisa), Vladimir Jeršov (Von Balk).
God. 1242. princ Aleksandar Nevski doznaje da su teutonski vitezovi napali Rusiju. Dok neki boljari žele sklopiti mir s napadačima, narod se mobilizira i bira Aleksandra za zapovjednika. Unatoč padu Pskova, Aleksandar pobjeđuje u bitki na zaleđenu Čudskom jezeru.
Prvi prikazani Ejzenštejnov zv. film djelo je naglašene rodoljubne poruke, žanrovski odredivo kao pov. legenda sastavljena od nekoliko monumentalnih scena, a zbog integriranosti i kontrapunktalne podudarnosti slike i glazbe (bliska suradnja redatelja i skladatelja), pri čem svakomu motivu i kompozicijskomu naglasku odgovara određeni glazb. lajtmotiv, nazivano je i »filmskom operom«. Pojednostavljene karakterizacije (likovi kao simboli) i s razmjerno malo dijaloga, film je vizualno impresivan s kontrastom kao temeljnim načelom (pov. autentična uporaba crnih odora rus. vojnika i bijelih za njem. vojnike) te rafiniranim kompozicijama kadra – asimetričnima u prizorima bitki (sjene, neravnomjerno osvjetljenje, ekstremni kutovi snimanja), a uravnoteženima u duljim kadrovima u pastoralnoj uvodnoj sekvenci. U usporedbi s redateljevim nij. filmovima, ovaj je film sporijega ritma, s manjim naglaskom na montaži (osim u završnoj sekvenci bitke), a kolektivnog junaka zamjenjuje individualni autentični herojski lik vođe s vlastitom pov. misijom. Iz perspektive suvr. gledatelja, film navješćuje događaje u II. svj. ratu (u prvim scenografskim nacrtima teutonski vitezovi nosili su svastike). Unatoč velikoj pozornosti publike, film je nakon potpisivanja sovjetsko-njem. pakta 1939. povučen iz distribucije.
B. Kragić - DirectorTheodoros AngelopoulosStarsOmero AntonuttiEva KotamanidouMihalis GiannatosA rebel leader calling himself Alexander the Great escapes from prison and captures some English tourists to hold as hostages. He returns to his village and finds there a commune in existence.Aleksandar Veliki (O Megalexandros, 1980), Grčka/Italija, boja, 210 min, RAI/ZDF/Angelopoulos Productions, r. i sc.: Theo Angelopoulos, df.: Yorgos Arvanitis, glazba: Christodoulos Haiaris, ul.: Omero Antonutti (Aleksandar), Eva Kotamanidou (Aleksandrova snaha), Grigoris Evanguelatos (učitelj), Mikhalis Yannatos (vodič), Laura de Marchi, Francesco Ranelutti.
Atena 1900. Pobjegavši iz zatvora, razbojnik Aleksandar otima nekoliko brit. diplomata kako bi u zamjenu za njih dobio pomilovanje i povratak zemlje seljacima u njegovu selu. Kad su mu zahtjevi ispunjeni, vraća se u selo gdje učitelj organizira zajednicu po modelu anarhosocijalizma. Aleksandar ubrzo preuzima svu vlast u selu i uvodi teror.
Nakon što je u filmovima Dani 1936 (1972), Putujući glumci (1975) i Lovci (1977) izravno tematizirao grč. povijest i politiku u razdoblju 1936–76., Angelopoulos se u ovomu djelu, dosljedan stilskom prosedeu glum. stilizacije i dugog kadra s naglaskom na kružnim formama (česte panorame), u potpunosti okrenuo polit. alegoriji čija je radnja zasnovana na stvarnom događaju. Nagrađen Zlatnim lavom za nove kinematografije u Veneciji 1980., film je metaforička kritika revoluc. utopije i žudnje za moći, s mitskim i pov. aluzijama (ponajprije na helenističkog vladara Aleksandra Velikog) ugl. na razini koncepta, za razliku od sličnih citata koji su u Putujućim glumcima konkretizirani. - DirectorKing VidorStarsDaniel L. HaynesNina Mae McKinneyWilliam FountaineA sharecropper decides to become a preacher after falling for a vamp from the city.Aleluja (Hallelujah!, 1929), SAD, c/b, 109 min, MGM, r.: King Vidor, sc.: Wanda Tuchock, Richard Shayer, Ransom Rideout, df.: Gordon Avil, glazba: Irving Berlin, crnačke duhovne pjesme, ul.: Daniel L. Haynes (Zeke), Nina Mae McKinney (Chick), William Fountaine (Hot Shot), Harry Gray (Parson Johnson), Fannie Belle De Knight (Mammy), Victoria Spivey.
U Alabami, berač pamuka Zeke zaljubi se u plesačicu Chick te na kocki gubi obiteljsku zaradu od prodaje pamuka u korist njezina ljubavnika Hot Shota. Uslijedi tučnjava u kojoj Zeke slučajno ubije Chickina brata. Pokajavši se, postane poznati propovjednik, ali se ponovno zaljubi u Chick te se oženi njome. Otkrivši da ga ona vara s Hot Shotom, Zeke ga ubije.
Prvi značajniji film s potpuno crnačkom glum. postavom, jedan je od najuspjelijih ranih zv. filmova, ponajprije zbog inovativne uporabe dramske funkcije tišine, najdojmljivije u sceni noćne potjere šumom realiziranoj uporabom pokretne kamere, u kojoj tišinu prekidaju tek zvukovi ptičjih glasanja, vode i ljudskih koraka s ubojstvom prikazanim bez zvukova. Iako su pri snimanju na lokacijama rabljeni mikrofoni, pjesme i glazba sinkronizirani su naknadno. Glazb. podloga sastavljena od crnačkih duhovnih pjesama, blues i jazz tema strukturno je uklopljena u frenetičnu atmosferu prikaza vjerskoga zanosa (scene molitava i masovnoga pokrštavanja u rijeci) i melodramskih naglasaka kao očitovanjima redateljeve sklonosti prema ekstatičnome, čemu pridonose i teatralne glum. karakterizacije. Jednako dojmljiv i u kontrastiranju eksterijera i interijera, film očituje i soc.-kritičke značajke (slike siromašnih naselja) iako zadržava folklorističku tipiziranost karaktera (praznovjerni, prostodušni, sentimentalni).
B. Kragić - DirectorWim WendersStarsYella RottländerRüdiger VoglerLisa KreuzerA German journalist is saddled with a nine-year-old girl after encountering her mother at a New York airport.Alice u gradovima (Alice in den Städten, 1974), Njemačka, c/b, 110 min, PIFDA/WDR, pr.: Peter Genée, r.: Wim Wenders, sc.: Veith von Fürstenberg, W. Wenders, df.: Robby Müller; glazba: Can, Chuck Berry, Canned Heat, Gustav Mahler; ul.: Rüdiger Vogler (Philip Winter), Yella Rottländer (Alice), Lisa Kreuzer (Lisa, Aliceina majka), Edda Kochl (Angela).
Fotoreporter Philip Winter, nakon što je bezuspješno pokušavao snimiti reportažu o Americi te uspostaviti odnos s prijateljicom u New Yorku, pristaje pomoći devetogodišnjoj Alice da pronađe kuću svoje bake u Njemačkoj, pri čem raspolažu samo fotografijom, ali ne i adresom.
Likovi, kao i gledatelj, koji od početka sudjeluje u uspoređivanju snimljenog i viđenog, traže stvarnosni adekvat slike, koja im, zataknuta za vjetrobran, pruža oslonac pri polaganom kretanju. Međutim, kada napokon nađu kuću koja potpuno odgovara fotografiji, ispostavlja se da se slika i stvarnost ipak ne poklapaju, jer se baka odselila. U završnom prizoru, koji navješćuje mogućnost završetka traženja, ali ga ne pruža, Philip i Alice su u vlaku za München, gdje baka sada navodno živi. Djevojčici putovanje znači potragu za sigurnošću obitelji, a za Philipa, koji je ironično svjestan svoje zaokupljenosti potragom za dokazom vlastitog postojanja u mreži medijski posredovanih iskustava, ključan je doživljaj odnosa što ga uspostavlja s djetetom tijekom putovanja cestama Zapadne Njemačke i promatranja urbanih i prirodnih krajolika njihove domovine. Winterova je potraga za domom od početnog prizora, u kojemu on, pjevušeći »Under the Boardwalk«, snima polaroid-fotografije ispod promenade na obali, uobličena kao pokušaj istraživanja vlastitog, njem. identiteta preko znakova suvr., amer. kulture. Međutim, tek dječja emocionalna neopterećenost uvjetnim refleksima kulture pruža svrhu i smjer promišljanju složenih međuodnosa »mitske« i »stvarne« slike svijeta te omogućuje prihvaćanje proturječja vlastitog identiteta, predočenog prizorom u kojemu Alice i on prisustvuju koncertu Chucka Berryja, koji u Wuppertalu izvodi svoj klasik o uspostavljanju komunikacije – »Memphis, Tennessee«.
T. Brlek - DirectorMartin ScorseseStarsEllen BurstynKris KristoffersonMia BendixsenA recently widowed woman is on the road with her precocious young son, determined to make a new life for herself as a singer.Alice više ne stanuje ovdje (Alice Doesn’t Live Here Anymore, 1974), SAD, boja, 112 min, Warner Bros, r.: Martin Scorsese, sc.: Robert Getchell, df.: Kent Wakeford, glazba: Richard La Salle, Mott the Hoople, T. Rex, Leon Russell, Dolly Parton, ul.: Ellen Burstyn (Alice Hyatt), Kris Kristofferson (David), Alfred Lutter (Tommy), Diane Ladd (Flo), Harvey Keitel (Ben), Jodie Foster (Audrey), Lelia Goldoni (Bea).
Ostavši udovica s malim sinom Tommyjem, Alice odlučuje ostvariti svoju želju da postane pjevačica. Radeći kao konobarica upozna razvedenog rančera Davida za kojeg se čini da bi mogao biti idealni muškarac za nju.
Prvi film M. Scorsesea snimljen za veliki studio ambiciozna je opservacija o film. naslijeđu ostvarena kombiniranjem, variranjem i prisvajanjem žanrovskih obrazaca melodrame i filma ceste. U uvodnoj analeptičnoj sekvenci, prikazanoj u omjeru 1,33:1, Alice je djevojčica vrlo nalik na Dorothy iz → Čarobnjaka iz Oza, dok raskošni kolorit pozadine citatno priziva holivudske studijske eksterijere 1940-ih i melodrame D. Sirka, a pjesmu na koju ona otvara usta pjeva Alice Faye. Širenje okvira na sadašnjost pokazuje da su snovi o pjevačkoj slavi u Californiji podjednako iluzorni kao i celuloidno sirkovsko djetinjstvo: Alice je domaćica u provinciji. Složeno supostavljanje iluzije i stvarnosti nastavlja se iznenadnom smrću njezina muža, koja dolazi kao ispunjenje izrečene želje te omogućuje putovanje prema mitskom Montereyu, ali pritom postaje na putu stavljaju na kušnju junakinjinu sposobnost razlikovanja željenog od doživljenog dok nastoji ostvariti bolji život za sebe i sina, katalizatora njezinih odnosa s muškarcima. Uvjerljivost prizora pomirenja s Davidom kao klasična melodramatskoga kraja, potkopana je samosvjesnim pljeskom promatrača okupljenih u baru. Film se odlikuje vrsnim glumačkim ostvarenjima (E. Burstyn nagrađena je Oscarom) u mnogobrojnim dijaloškim prizorima, te umješnim predočavanjem stanja likova pokretima kamere, pri čemu prividno bezrazložno nervozno kretanje osobito uspjelo najavljuje nadolazeće nasilje, dok se statična kamera rabi u prizorima stabilnosti.
T. Brlek - DirectorMilos FormanStarsF. Murray AbrahamTom HulceElizabeth BerridgeThe life, success and troubles of Wolfgang Amadeus Mozart, as told by Antonio Salieri, the contemporaneous composer who was deeply jealous of Mozart's talent and claimed to have murdered him.Amadeus (1984), SAD, boja, 157 min (red. verzija iz 2002. 180 min), Saul Zaentz/Orion, pr.: Saul Zaentz, r.: Miloš Forman, sc.: Peter Shaffer prema vlastitom kaz. komadu, df.: Miroslav Ondříček, glazba: John Strauss, Wolfgang Amadeus Mozart, Antonio Salieri, Giovanni Battista Pergolesi, sgf.: Karel Černý, Patrizia von Brandenstein, ul.: F. Murray Abraham (Antonio Salieri), Tom Hulce (Wolfgang Amadeus Mozart), Elizabeth Berridge (Constanze Mozart), Roy Dotrice (Leopold Mozart), Jeffrey Jones (car Josip II.).
Nekadašnji službeni bečki dvorski skladatelj Salieri pokušao je samoubojstvo u ludnici. Svećeniku koji ga je došao ispovjediti priča o svojoj (subjektivno doživljenoj) krivnji za preranu smrt mladoga glazb. genija Mozarta. U trenutcima svoje najveće slave i čuvši za Mozarta, Salieri odlazi u Salzburg da ga čuje. Paradoksalno je da samo on shvaća svu veličanstvenost Mozartove glazbe, ali istodobno zabrinut za svoj položaj, nastoji uništiti Mozartovu karijeru, pa i život.
Nagrađen s osam Oscara – najbolji film, režija, gl. muška uloga (F. Murray Abraham), adaptirani scenarij, scenografija, kostimi (Theodor Pistek), šminka (Paul LeBlanc, Dick Smith) i zvuk (Mark Berger, Todd Boekelkheide, Christopher Newman, Thomas Scott), Amadeus je jedan od najuspješnijih filmova M. Formana koji je pažljivo rekonstruirao atmosferu Beča s kraja XVIII.st. (virtuozna kamera M. Ondříčeka) postižući efektno upotpunjavanje ljepote film. slike i Mozartove glazbe kao atraktivnog okvira priče o načinima stvaranja umj. djela (koji kod Mozarta sliči na igru, a kod Salierija na mukotrpan posao) i zavisti dobra znalca prema geniju. Iako utemeljen na razmjerno manje vjerojatnim pretpostavkama prema dostupnim pov. svjedočanstvima, Amadeus ne pretendira na pov. istinu, a i predstavlja se kao subjektivno Salierijevo tumačenje događaja (fabula je konstruirana serijom retrospektiva koje pripovijeda Salieri). Osim problema nastajanja umj. djela te sukoba genija i društv. konvencija, film je blizak i redateljevoj → Kosi, jer je Mozart zamišljen poput hipijevskog buntovnika, a sukob generacija predstavljen kao borba za slobodu pojedinca, što je značajka čitava redateljeva opusa.
T. Kurelec - DirectorFederico FelliniStarsMagali NoëlBruno ZaninPupella MaggioA series of comedic and nostalgic vignettes set in a 1930s Italian coastal town.Amarcord (1973), Italija/Francuska, boja, 127 min, P.E.C.F./Franco Cristaldi, r.: Federico Fellini, sc.: F. Fellini, Tonino Guerra, df.: Giuseppe Rotunno, glazba: Nino Rota, ul.: Magali Noël (Gradisca), Armando Brancia (Tittin otac), Bruno Zanin (Titta), Pupella Maggio (Tittova majka), Ciccio Ingrassia (ujak Teo), Gianfilippo Carcano (don Baravelli), Mauro Misul (profesor), Maria Antonietta Beluzzi (trafikantica), Stefano Proietti (Oliva).
Radoznali dječak Titta odrasta u tal. provinciji okružen galerijom živopisnih likova te pokazuje veliko zanimanje za suprotni spol. Premda se s vremenom polit. odnosi radikalno mijenjaju, a fašisti počinju dominirati institucijama moći, zajednica ne prestaje živjeti kroz rituale – smjena godišnjih doba, te prirodne, društv. i obiteljske spektakle (snijeg, magla, prolazak velikog broda, bračne svađe, ispadi ludoga ujaka).
Jedan od najomiljenijih eur. filmova svih vremena, pozornost je privukao vještim kombiniranjem intimnih motiva i društv. rituala te groteskom i komičnim epizodama prožetim nostalgičnim tonom (prizor s korpulentnom trafikanticom lakog morala). Zlo i nemoral ne mogu biti teme ovako nostalgična filma, istodobno intimna poput prisjećanja te široka u tematskom zahvaćanju društv. slojeva i važnijih zanimanja u malome mjestu, uključujući plemstvo, prostitutke i svećenika. Domišljata kompozicija kadra, sugestivna fotografija, dinamičnost zbivanja i uvjerljiva gluma nadograđeni su glazbom privlačne gl. teme. Fellini je navodno u film uklopio mnoge motive i događaje iz vlastitog odrastanja u Riminiju, koje je iskoristio i u nekim drugim ostvarenjima. Amarcord ne spada među redateljeva najuspjelija djela, no nezaobilazan je i zbog odjeka u popularnoj kulturi, a među više međunar. nagrada osvojio je Oscara za najbolji film na stranom jeziku.
N. Gilić - DirectorFrançois TruffautStarsJacqueline BissetJean-Pierre LéaudFrançois TruffautA committed film director struggles to complete his movie while coping with a myriad of crises, personal and professional, among the cast and crew.Američka noć (La Nuit americaine, 1973), Francuska/Italija, boja, 115 min, Les Films du Carosse/PECF/PIC, r.: François Truffaut, sc.: F. Truffaut, Jean-Louis Richard, Suzanne Schiffman, df.: Pierre-William Glenn, Walter Bal, glazba: Georges Delerue, ul.: François Truffaut (Ferrand), Jean-Pierre Léaud (Alphonse), Jacqueline Bisset (Julie Baker), Nathalie Baye (Joëlle), Jean-Pierre Aumont (Alexandre), Valentina Cortese (Sevérine), David Markham (dr. Nelson), Nike Arrighi (Odile).
U studiju Victorine u Nici, Ferrand režira svoj novi film Upoznajte Pamelu. Mladi, razmaženi gl. glumac Alphonse i zvijezda filma Julie upuštaju se u kratku erotsku vezu.
Kao što nagovješćuje već sam naslov (→ američka noć), ovo je djelo fikcionalna priča koja nudi maksimum podataka o radu na filmu, naglašavajući pritom artificijelnost, ali istodobno slaveći artefakt. Film je fabularno organiziran oko snimanja konvencionalne melodrame, koja svojim tradic. metodama film. iluzije funkcionira kao protutekst okvirnoj priči u kojoj je redatelj Ferrand često sniman kamerom iz ruke i koja obiluje razotkrivanjem načina postizanja film. efekata. U svojemu najizrazitije autoreferencijalnom djelu (nagrađenom Oscarom za najbolji film na stranom jeziku i posvećenom Lillian i Dorothy Gish), koje preko glumca J.-P. Léauda aludira i na filmove o Antoineu Doinelu, Truffaut u ulozi redatelja dramatizira vlastite radne navike, osobito sklonost prema kolektivnom radu na snimanju te improvizaciji, dopisivanju dijaloga, uključivanju slučajnih detalja u fakturu fikcionalnog djela, sve do spremnosti da se nakon smrti gl. glumca promijeni kraj filma. Središnja je tema promišljanje čina film. pripovijedanja kao sklopa složenih povratnih veza fikcije i iskustva posredovanog kroz pripovijedanje (npr. kada Julie od Ferranda, kao svoje replike, dobije rečenice koje je izgovorila dan ranije u privatnom razgovoru). Snimanje filma kao situacija u kojoj pojedinci privremeno poprimaju funkcije ovisno o potrebama priče, omogućuje složeno isprepletanje stvarnih i fiktivnih, profesionalnih i privatnih, heteroseksualnih i homoseksualnih veza, koje se međudjelovanjem pripovjednih razina kombinira u složen tematski kompleks određen potragom za supstitucijom roditeljskih uloga. Dok u filmu koji se snima to dovodi do ubojstva oca, u okvirnom filmu odlučnost čitave ekipe da ne dopusti ugrožavanje svoje provizorne koherentnosti, predočena spremnošću Julie na seks s Alphonseom, omogućuje nadvladavanje materijalnih ograničenja i hirovita ponašanja pojedinaca te postizanje jedinog ostvarivog sklada – snimljenog filma.
T. Brlek - DirectorVincente MinnelliStarsGene KellyLeslie CaronOscar LevantThree friends struggle to find work in Paris. Things become more complicated when two of them fall in love with the same woman.Amerikanac u Parizu (An American in Paris, 1951), SAD, boja, 113 min, MGM, pr.: Arthur Freed, r.: Vincente Minnelli, sc.: Alan Jay Lerner, Alan Lin, df.: Alfred Gilks, John Alton, glazba: George Gershwin, pjesme: Ira, George Gershwin (glazba), E. Ray Goetz, B. G. DeSylva (stihovi), sgf.: Cedric Gibbons, Preston Ames, kor.: Gene Kelly, ul.: Gene Kelly (Jerry Mulligan), Leslie Caron (Lise Bouvier), Oscar Levant (Adam Cook), Georges Guétary (Henri Baurel), Nina Foch (Milo Roberts), Eugene Borden (Georges Mattieu), Martha Bamattre (Mathilde Mattieu).
Mladi amer. slikar Jerry živi u pariškoj četvrti Montmartreu i dijeli stan s pijanistom Adamom. Zaljubljuje se u Lisu, zaručnicu Adamova prijatelja Henrija. Premda je u Jerryja zaljubljena bogatašica Milo, koja namjerava organizirati izložbu njegovih slika, on uspijeva osvojiti Lisu.
Jednostavne radnje koja slijedi strukturu romantične komedije (protagonisti se nakon početnih neprilika spajaju) i optimistična duha, film nastavlja i redefinira tradiciju mjuzikla. Kao i G. Kelly i S. Donen u filmu U gradu, Minnelli napušta praksu izmjene narativnih epizoda s plesno-pjevanim sekvencama u korist veće integracije glazb. točaka u radnju, ali naglašava vizualnu spektakularnost favoriziranjem primarnih boja – crvene, žute i modre, kao i smještanjem radnje u atraktivni ambijent (Pariz) s referencama na slikarstvo impresionizma i postimpresionizma. Kritika je isticala završnu sedamnaestominutnu plesnu sekvencu koja koreografski razrješava priču filma, a koncipirana je kao ilustracija Gershwinove glazbe s kulisama koje oponašaju slike P. Dufyja, E. Maneta, A. Renoira, M. Utrilla, H. Rousseaua, E. Degasa i H. Toulouse-Lautreca. Odlikuje se majstorskim narativnim ritmom (kojemu su znatno pridonijeli elegantni pokreti Kellyja i njegove partnerice, debitantice Caron), a može se smatrati uzornim primjerom Minnellijevih pokušaja potpunog integriranja vizualnoga i glazbenoga, pri čemu je sretan završetak bez riječi istodobno stilizacijsko sredstvo i očitovanje narativnih mogućnosti mjuzikla. Film je nagrađen Oscarima za najbolji film, kolor-fotografiju, kolor-scenografiju, kolor-kostimografiju (Orry-Kelly, Walter Plunkett, Irene Sharaff), izvorni scenarij i glazb. pratnju (Saul Chaplin i Johnny Green) te nominiran za režiju i montažu (Adrienne Fazan).
B. Kragić - DirectorCarlos SauraStarsGeraldine ChaplinFernando Fernán GómezJosé María PradaA British governess comes to an isolated house to take care of the children of a convoluted family.Ana i vukovi (Ana y los lobos, 1973), Španjolska, boja, 102 min, Elías Querejeta P.C., r.: Carlos Saura, sc.: Rafael Azcona, C. Saura, df.: Luis Cuadrado, glazba: Luis de Pablo, Federico Chueca, ul.: Geraldine Chaplin (Ana), Fernando Fernán-Gómez (Fernando), José María Prada (José), José Vivó (Juan), Rafaela Aparicio (majka), Charo Soriano (Luchy), Marisa Porcel (Amparo).
Dolazak mlade Amerikanke Ane kao guvernante triju djevojčica unosi nestabilnost u bogatu španjolsku obitelj kojom vlada stara i bolesna majka. Znatiželja, hrabrost i pronicavost lijepe strankinje postupno dovode do potpunog razobličavanja naravi triju sinova – Joséa, slabića opsjednutog vojskom, uniformama i odličjima, samozvanog mistika Fernanda, te najnormalnije perverznog, erotomana Juana, oca djevojčica.
Labilna ravnoteža građanske normalnosti koju najzornije predstavlja nesretan brak ženskara Juana i njegove supruge Luchy, koja svojim histeričnim ispadom protiv »strane kurve« inicira krvavi rasplet, počiva na opsesivno strogo uređenim međuodnosima. Njih Anin dolazak narušava time što dovodi do sukoba potisnutih fantazija troje braće maskiranih društv. konvencijama i ulogama koje im je dodijelila despotska majka te uzrokuje međusobno presezanje jasno omeđenih teritorija. Neizdrživo suočeni s vlastitim podivljalim nagonima, tri sina koje majka od milja naziva »vukovima«, u klimaktičnom završetku siluju i pogube Anu. Strukturiran kao mentalno putovanje protagonistice, film rabi raznovrsne stilske moduse (u rasponu od sarkastično-formalnog predstavljanja do završnog prizora kojim dominiraju fragmentirani krupni planovi i snažna glazba) za predočavanje raznovrsnih obličja i unutrašnjih napetosti represivnoga obiteljskoga ustroja koji se može tumačiti i kao groteskna alegorija frankističkog režima.
T. Brlek - DirectorLuis BuñuelStarsPierre BatcheffSimone MareuilLuis BuñuelLuis Buñuel and Salvador Dalí present 16 minutes of bizarre, surreal imagery.Andaluzijski pas (Un chien andalou, 1928), Francuska, c/b, nijemi, 17 min, r. i sc.: Luis Buñuel, Salvador Dalí, df.: Albert Duverger, sgf.: Pierre Schilzneck, ul.: Pierre Batcheff, Simone Mareuil, Jaime Miravilles, L. Buñuel.
Muškarac izlazi noću na balkon, promatra nebo (mjesec, oblake), a potom britvom reže oko djevojke. Slijede tek mjestimice realistički motivirana događanja: biciklist se vozi ulicom i padne, nakon čega se nađe u djevojčinoj sobi, nepoznata androgina osoba strada u prometnoj nesreći, djevojka odbija biciklista kojeg nepoznati stranac potom maltretira pa ga biciklist ubija. Nakon dvoboja slijedi završni, pomalo opuštajući, ali jednako ambigvitetan prizor na obali.
Manifestno ostvarenje film. nadrealizma i vrhunski primjer cjelokupne franc. avangarde 1920-ih, prvi film L. Buñuela klasik je nij. filma. Zbivanja su u svakomu pojedinom fragmentu realistički predočena, no veze među prikazanim predmetima su neobične i fantastičke (očit utjecaj Dalíja) – npr. ulaz u mravinjak na dlanu, odnosi među likovima iracionalno su utemeljeni, a razvoj događanja u sceni neočekivano se prekida. Veze među scenama asocijativne su naravi, izmiču konvencionalnim objašnjenjima, a scene se nižu gotovo prema glazb. ritmičkim modelima u kojima se precizno izmjenjuju signali ugode i neugode. Film se tumači kao slijeđenje prirode i »logike« sna (simboličnost, vremensko-prostorna skokovitost) i očito je nastao pod utjecajem psihoanalitičkih teorija S. Freuda. Može se, međutim, tumačiti i kao korespondentan knjiž. struji romana struje svijesti (»snimljeni unutarnji monolog«). Cilj mu je u nadrealističkoj težnji otkrivanja alternativne stvarnosti, koja je nadrealistima prihvatljivija i suprotstavljena konzervativnoj, malograđanskoj, nepotpunoj i obmanjujućoj realist. verziji. Ta je alternativna stvarnost slobodnije pokazana, ali je i duboko uznemirujuća: upozorava na sveprisutnost smrti, podloga joj je libidinozna, očituje se kao niz neobuzdanih provala sadržaja potisnutih u podsvijest. Također, cilj je bio i u provokaciji, što se očituje i u dadaističkim elementima nasumičnosti, npr. zbunjujućim natpisima koji aludiraju na konvencije nij. igr. filma (»Bilo jednom...«, »Nakon osam godina«, »Prije šesnaest godina«), a još više u naturalističkim prizorima (rezanje oka, dodirivanje golih ženskih grudi, dlačice koje asociraju na genitalije). Film je izazvao »javni skandal«, a stvaralačka tendencija koju je promovirao našla je, zbog rasapa nadrealističkoga kruga i pojave zv. film. tehnologije, tek vrlo rijetkih neposrednih sljedbenika. Ozvučen je pod Buñuelovom supervizijom 1960 (s glazb. pratnjom iz Tristana i Izolde R. Wagnera).
A. Peterlić - DirectorAndrei TarkovskyStarsAnatoliy SolonitsynIvan LapikovNikolay GrinkoThe life, times and afflictions of the fifteenth-century Russian iconographer St. Andrei Rublev.Andrej Rubljov (Andrej Rublëv, 1966; distribuiran u Francuskoj 1969., u SSSR-u 1971), SSSR, c/b i boja, 185 min, Mosfilm, pr.: Tamara Ogorodnikova, r.: Andrej Tarkovski, sc.: A. Tarkovski, Andrej Mihalkov-Končalovski, df.: Vadim Jusov, glazba: Vječeslav Ovčinikov, sgf.: Jevgenij Černjajev, ul.: Anatolij Solonjicin (Andrej Rubljov), Ivan Lapikov (Kiril), Nikolaj Grinko (Danilo Crni), Nikolaj Sergejev (Teofan Grk), Irina Tarkovska/Irma Rausch (sveta luda), Nikolaj Burljajev (Boriška), Rolan Bikov (lakrdijaš), Jurij Nazarov (veliki knez/njegov brat).
Rusija. XV. stoljeće. Slikar Andrej Rubljov u izravnom suočavanju s okrutnošću života te vlastitim umj. i vjerskim dvojbama pronalazi razloge da stvori svoje remek-djelo, ikonu Sv. Trojstva.
Film o najznačajnijemu rus. srednjovj. slikaru ikona Andreju Rubljovu sastoji se od prologa, osam naslovljenih i datiranih epizoda te epiloga u boji. Kružna fabula, u kojoj Rubljov napušta samostan da bi upoznao patnje svojega naroda, izgubio i ponovno stekao vjeru te po povratku u isti samostan stvorio svoje veličanstveno djelo, kao središnji interes uspostavlja proces kreativnog razvoja umjetnika, prikazanog kroz izravne usporedbe s drugim umjetnicima – netalentiranim Kirilom, ljubomornim na tuđi uspjeh, konformistom Danilom, nesposobnim da stilskim razvojem reagira na promijenjene okolnosti, te Teofanom Grkom, čija je umjetnost u sprezi s vlašću, jer zastrašuje, a ne uzdiže narod. Taj je proces uspoređen i sa srodnim nastojanjima poganskog slavljenja prirode, seljaka koji želi iskusiti uzbuđenje leta balonom ili Boriskina pokušaja da, vođen samo stvaralačkim instinktom, izlije zvono. Rubljov kroz suočenja s iskušenjima zla, slave i ega, prihvaćanjem vlastite ljudskosti, koja obuhvaća i fizičku ljubav i spremnost da ubije, ali i obvezu prema Bogu i narodu, iznalazi stil kojim će, bez ustupaka svjetovnim pritiscima, ali s razumijevanjem potreba svijeta, izraziti novu stvarnost i ostvariti završni trijumf ikone Svetog Trojstva, prvoga izvornoga rus. remek-djela. Eliptična struktura, u kojoj se miješaju sadašnjost i prošlost, određena je variranjem teme odgovornosti umjetnika prema zajednici, dok je složeno kretanje kamere u dugim kadrovima, često s protagonistom kao pasivnim promatračem kompozicijski smještenim u središte, usredotočeno na realistički prikaz nasilja i prirode, uz naglašenu simboliku zemlje i vode. Protagonistov život podređen je stvaranju ikone, djela koje doista sadrži prirodu prikazanog sadržaja i koje nije nastalo iz umjetnikove težnje da se izrazi, nego kao odgovor na potrebe svojega naroda. Epilog može konačnu epifaniju prikazati samo fragmentarno, krupnim planovima detalja, a film završava prikazom zbilje: četiri konja na kiši. Iako dovršen 1966. te usprkos potpori utjecajnih umjetnika, poput G. Kozinceva i Dmitrija Šoštakoviča, film je, zbog problema s cenzurom, prikazan na festivalu u Cannesu tek 1969., gdje osvaja nagradu međunar. kritike.
T. Brlek - DirectorLuis BuñuelStarsSilvia PinalJacqueline AndereEnrique RambalThe guests at an upper-class dinner party find themselves unable to leave.Anđeo uništenja (El Ángel extreminador, 1962), Meksiko, c/b, 95 min, pr.: Gustavo Alatriste, r.: Luis Buñuel, sc.: L. Buñuel, Luis Alcoriza prema Buñuelovoj drami, df.: Gabriel Figueroa, glazba: Raúl Larista i Antonio Scarlatti, sgf.: Jesus Bracho, ul.: Silvia Pinal (Leticia La Valkiria), Enrique Rambal (Nobile), Augusto Benedico (doktor), Jacqueline Andere (Alicia de Roc), Luis Beristáin (Cristián), José Baviera (Leandro).
Nakon posjeta operi, Nobile poziva goste iz visokoga društva u svoju raskošnu kuću, ali poslije večere oni utvrde da ne mogu napustiti glazb. salon. U njemu ostaju izolirani danima u društvu neočekivano pristiglih ovaca. Iznenada uspijevaju otići i dolaze u crkvu kako bi misom popratili oslobođenje. Po završetku mise nitko, međutim, ne može napustiti crkvu, u koju ulaze ovce.
Pošavši od metaforičkoga viđenja buržoazije kao ovaca, Buñuel je realizirao film načelom ponavljanja. Sveukupno ih ima oko 20: gosti dvaput ulaze u sobu, ljudi se međusobno upoznaju po tri puta, večer završava kako je i počela – uz klavirsku glazb. pratnju, likovi ne mogu napustiti sobu, potom ni crkvu, a jedan lik definira sadržaj filma izjavom: »U svakodnevnom životu svaki dan se ponavljamo«. Karakterističnim jednostavnim stilom, ugl. uporabom srednjih planova i uz minimum očitih red. postupaka i pomaka kamere (jasna fotografija G. Figueroe), Buñuel satirizira rituale građanskoga visokoga društva (ironične replike i nepovezani dijalozi) istodobno ga analizirajući kroz prizmu iracionalnoga. Redatelj je film opisao kao metaforu i uznemirujuću refleksiju o životu modernoga čovjeka, odn. svjedočanstvo o njegovim temeljnim opsesijama. Stoga sadržaj filma izmiče logičkomu objašnjenju, a nadrealistička je sastavnica prvi put u Buñuelovu opusu potpuno prožeta s fabulom.
B. Kragić - DirectorErnst LubitschStarsHenny PortenEmil JanningsPaul HartmannThe story of the ill-fated second wife of the English king Henry VIII, whose marriage to the Henry led to momentous political and religious turmoil in England.Anna Boleyn (1920), Njemačka, c/b, nijemi, 133 min, Messter-Film/Projektions-AG Berlin, r.: Ernst Lubitsch, sc.: Fred Orbing, Hans Kräly, df.: Theodor Spakuhl, sgf.: Kurt Richter, Hans Poelzig, Ali Hubert, ul.: Emil Jannings (Henrik VIII.), Henny Porten (Anna Boleyn), Ludwig Hartau (Norfolk), Paul Hartmann (sir Henry Norris), Aud Egde Nissen (Jane Seymour), Hedwig Pauly (Katarina Aragonska).
Engleska 1532. Plemkinja Anna Boleyn postaje dvorska dama kraljice Katarine. Zaljubljena je u viteza Norrisa, no u nju se zaljubljuje kralj Henrik koji odstranjuje Norrisa, a potom se, unatoč tomu što papa nije poništio njegov brak, prisilno ženi Annom. Ubrzo kralj počinje zapostavljati Annu i udvarati se dvorskoj dami J. Seymour, a Anna ponovno susreće Norrisa. Slijede tragični događaji: kralj daje Annu zatočiti u Toweru i naposljetku pogubiti.
Ovaj pov. film jedno je od djela komercijalno vrlo uspješnog redatelja onodobne njem. kinematografije E. Lubitscha, koja su dovela do njegova skorog (1923) angažmana u Hollywoodu. Snimanje filma bilo je publicistička senzacija. Studio su posjećivale poznate osobe iz njem. javnoga života što su snimale i mnogobrojne film. novosti. Film je primjer zrela Lubitscheva stila. To je komorna drama u kojoj redatelj pokazuje smisao za razvoj odnosa među likovima, osobito nastajućih erotskih tenzija, često uporabom subjektivnih kadrova (naglašenih zaokruživanjem uz pomoć blende i maske), ali istodobno i spektakl u kojemu Lubitsch vizualno nadahnuto i ekspresivno prikazuje ponašanje i pokrete masa, ne zapostavljajući pritom protagoniste događanja. Uz vodeću tzv. naivku njem. kinematografije H. Porten, kritika je superlativima ocijenila nastup E. Janningsa. Njemu je priznanje poslije odao i Ch. Laughton, koji je za interpretaciju istoga lika u filmu Privatni život Henrika VIII. (A. Korda, 1933) nagrađen Oscarom. Laughton je istaknuo da mu, za razliku od Janningsa, nije uspjelo dočarati prikrivenu i prijeteću zlokobnost tumačenoga lika.
A. Peterlić - DirectorJohn HustonStarsAileen QuinnAlbert FinneyCarol BurnettA spunky young orphan is taken in by a rich eccentric, much to the chagrin of the cantankerous woman who runs the orphanage.Annie (1982), SAD, boja, 126 min, pr.: Ray Stark, r.: John Huston, sc.: Carol Sobieski prema stripu Harolda Graya i kaz. mjuziklu Thomasa Meehana, df.: Richard Moore, glazba: Ralph Burns i Charles Strouse, ul.: Aileen Quinn (Annie), Carol Burnett (gospođica Hannigan), Albert Finney (Oliver Daddy Warbucks), Ann Reinking (Grace Farell), Tim Curry (Rooster), Bernadette Peters (Lily St. Regis), Geoffrey Molder (Punjab).
Desetogodišnja djevojčica Annie za ekon. krize 1930-ih živi u sirotištu kojim upravlja stroga gospođica Hannigan. Kad je bogati industrijalac Daddy Warbucks odluči usvojiti kako bi poboljšao svoj javni imidž, Annie postaje miljenica njegove posluge i tajnice Grace, a ubrzo stječe i simpatije dotad nepristupačnog Warbucksa. On raspisuje bogatu nagradu za pronalazak Annienih roditelja, što gospođica Hannigan i njezin brat Rooster odluče iskoristiti.
Nastao prema popularnom stripu Mala sirotica Annie (Little Orphan Annie) iz 1930-ih i njegovoj uspješnoj brodvejskoj dramatizaciji iz 1977., film se može smatrati posljednjim primjerom klas. holivudskog mjuzikla. Premda isprva popraćen ugl. negativnim kritikama koje su zamjerale neatraktivnost glazb. točaka, u kasnijim je ocjenama dijelom revaloriziran. Film uspjelo rekreira duh ranih mjuzikala s poč. 1930-ih, a odlikuje se i njihovom energijom te prepletenom ironijsko-patetičnom perspektivom, karakterističnom za Hustonovu poetiku. Nominiran je za Oscare za glazbu i scenografiju (Marvin March, Dale Hennesy). - DirectorWoody AllenStarsWoody AllenDiane KeatonTony RobertsAlvy Singer, a divorced Jewish comedian, reflects on his relationship with ex-lover Annie Hall, an aspiring nightclub singer, which ended abruptly just like his previous marriages.Annie Hall (1977), SAD, boja, 94 min, Rollins-Joffe Productions, pr.: Charles H. Joffe, r.: Woody Allen, sc.: W. Allen, Marshall Brickman, df.: Gordon Willis, ul.: W. Allen (Alvy Singer), Diane Keaton (Annie Hall), Tony Roberts (Rob), Carol Kane (Allison), Paul Simon (Tony), Colleen Dewhurst (gđa Hall), Janet Margolin (Robin).
Neurotični romantik Alvy, njujorški komičar, zaljubljuje se u dobroćudnu, no svojeglavu provincijalku Annie, željnu pjevačke karijere. Unatoč stalnim raspravama, problemima i neodobravanju njezine obitelji, par živi zajedno, ali nakon uspješna nastupa, Annie od producenta Tonyja dobiva ponudu za pjevačku karijeru u Hollywoodu.
Brbljavi i frustrirani židovski intelektualac Alvy svjestan je većine svojih problema, razmišlja o njihovim obiteljskim i drugim korijenima, no svejedno ponavlja iste pogrješke. Maštovito realizirane scene u kojima se kreće prizorima iz svojega djetinjstva humoristična su posveta scenama iz filma Divlje jagode, a unutarnji monolozi i glum. obraćanje kameri uspoređivani su s kaz. i film. uprizorenjima drama E. O’Neilla. Annie Hall sadržava tipično allenovsku ironiju i prema visokoj i prema popularnoj kulturi, pa M. McLuhan osobno arbitrira u raspravi o svojim idejama, kao što u Allenovu red. prvijencu Uzmi novac i bježi (1969) Susan Sontag komentira zbivanja. Utjecaji modernizma vidljivi su u karakterizaciji likova i romantično-neurotičnom ugođaju ključnom za shvaćanje odnosa junaka. Dobitnik Oscara za najbolji film, istican kao prvo Allenovo zrelo djelo, te prvo popularnije u šire publike, privukao je pozornost i zbog navodnih autobiografskih elemenata autorova odnosa s naslovnom glumicom. Allen je, uz naklonost obrazovane publike, osvojio Oscare za režiju i scenarij, te je nominiran za gl. ulogu, a kritika je izdvajala inteligentno prikazivanje života u velegradu i složenih međuljudskih odnosa. Nagrađena Oscarom, D. Keaton istaknula se tumačenjem lika sazdanog i od nekonvencionalnih i od izrazito konformističkih osobina. Allenova uvjerljiva gluma, karakterizacija glavnih likova te vješto isprepletanje komičnih i dram. elemenata uspoređivani su s filmovima Ch. Chaplina.
N. Gilić - DirectorJacques BeckerStarsRoger PigautClaire MafféiNoël RoquevertWorking class couple Antoine and Antoinette dream of a better life. In the midst of constantly fending off the unwanted attention of men, especially the grocer Monsieur Roland, Antoinette purchases a winning lottery ticket. But when Antoine loses their ticket out of poverty, their dreams seem like they'll remain just that.Antoine i Antoinette (Antoine et Antoinette, 1947), Francuska, c/b, 87 min, Société Nouvelle des Établissements Gaumont, r.:Jacques Becker, sc.: J. Becker, Françoise Giroud, Maurice Griffe, df.: Pierre Montazel, glazba: Jean-Jacques Grunenwald, ul.: Roger Pigaut (Antoine Moulin), Claire Mafféi (Antoinette Moulin), Anette Poivre (Juliette), Noël Roquevert (Roland), Gaston Modot.
Prodavačica u robnoj kući Antoinette i tiskarski radnik Antoine mladi su bračni par koji živi u pariškoj radničkoj četvrti. Nakon dobitka na lutriji, Antoine izgubi listić te se zabrine za budućnost njihova odnosa.
Prvi od triju Beckerovih filmova o mladim likovima u onodobnomu Parizu (druga dva su Sastanak u srpnju, 1949., o idealističkoj mladeži u okružju pariške Latinske četvrti, te Edouard i Caroline, 1951., o sličnom paru, ali iz građ. slojeva), romantična je komedija suptilnoga soc. podteksta. Tematizacija jednostavnih, romantičnih motiva o ljudskim odnosima koji oslikavaju klasne i spolne refleksije očituje utjecaj J. Renoira, pri čemu je motiv izgubljenog listića temelj za naoko ležernu analizu utjecaja soc. statusa na ljudske odnose, odn. sukoba mladenačkoga idealizma i praktičnoga života. Zasnovan na nijansiranoj uporabi značajki klas. stila (preciznost glum. pokreta i replika, dinamični ritam), zbog snimanja na lokacijama i prikaza likova iz radništva korespondira i s tal. neorealizmom. Na festivalu u Cannesu 1947. nagrađen je Grand Prixom.
B. Kragić - DirectorGlauber RochaStarsMaurício do ValleOdete LaraOthon BastosIn this sequel to "Black God, White Devil", Antonio das Mortes must return back to action after killing the last of the Cangaceiros 29 years ago, when a new outlaw appears, who will eventually reveal as an idealist and mark him profoundly.Antonio koji donosi smrt (António das mortes/A Dragāo da Maldade contra o Santo Guerreiro, 1969), Brazil, boja, 95 min, r. i sc.: Glauber Rocha, df.: Alfonso Beato, glazba: Marlos Nobre, Walter Queiros, Sergio Ricardo, ul.: Mauricio do Valle (António), Odete Lara (Beata), Othon Bastos (profesor), Hugo Carvana (Matoes), Jofre Soares (Pukovnik), Lorival Pariz (Coirana).
Veleposjednik zvan Pukovnik unajmi slavnoga revolveraša Antónija da ubije Coirana, odmetnika koji živi okružen religioznim seljacima. António izvrši zadaću, ali kad pukovnik naredi plaćenicima da napadnu i seljake, staje u njihovu obranu.
Prvi redateljev film u boji, ujedno i posljednji snimljen u Brazilu prije njegova odlaska u polit. emigraciju, realiziran je u tradiciji tada već zamrloga pokreta Cinema Nôvo. Gl. lik, preuzet iz nar. predaje, pojavio se i u autorovu ranijem filmu Bog i đavao u zemlji sunca (1963), a djelo je u cjelini varijacija na to prethodno ostvarenje, pri čem su u ovomu filmu mistici i junak prikazani afirmativno, seljaci više nisu puke žrtve nego su njihovi rituali poticaj revoluciji, a struktura je stiliziranija s autoreferencijalnim fragmentima (junak i antagonist pred publikom ponavljaju kao predstavu svoj završni dvoboj iz ranijega filma). Parabola s fantastičnim i mističnim motivima koja se i podnaslovom (O zmaju i svetom ratniku) konstruira kao citat nar. legende o sv. Jurju i zmaju, retoričnim se stilom, metodom snimanja (djelo je snimano bez pokusa i uvježbanih dijaloga uz sudjelovanje naturščika) i ideol. implikacijama (kritika poretka, poziv na pobunu i revoluciju, motiv soc. pravde) uklapa u struju polit. filma progresivne orijentacije karakterističnoga za kinematografije zemalja Trećega svijeta 1960-ih.
B. Kragić - DirectorBilly WilderStarsJack LemmonShirley MacLaineFred MacMurrayA Manhattan insurance clerk tries to rise in his company by letting its executives use his apartment for trysts, but complications and a romance of his own ensue.Apartman (The Apartment, 1960), SAD, c/b, 125 min, Mirisch Company, pr.: Billy Wilder, r.: B. Wilder, sc.: B. Wilder, I. A. L. Diamond, df.: Joseph LaShelle, glazba: Adolph Deutsch, sgf.: Alexander Trauner, ul.: Jack Lemmon (C. C. Baxter), Shirley MacLaine (Fran Kubelik), Fred MacMurray (Jeff D. Sheldrake), Ray Walston (Joe Dobisch), Jack Kruschen (dr. Dreyfuss), Joan Shawlee (Sylvia), Edie Adams (gospođica Olsen).
Usamljeni i ambiciozni mladi činovnik C. C. Baxter posuđuje svoj stan kolegama s posla za njihove ljubavne avanture, a naposljetku i šefu Jeffu Sheldrakeu za susrete s ljubavnicom Fran Kubelik, vozačicom dizala u njihovoj tvrtki, a u koju je Baxter potajno zaljubljen. Nakon što Sheldrake raskida vezu, Fran se pokušava otrovati, ali je Baxter uspijeva spasiti.
U realizaciji svoga komercijalno najuspješnijega filma (7. na listi najgledanijih filmova godine), Wilder je razrađeno rabio omiljene postupke: sklonost prema dijalogu i unutarnjem monologu, prikaz suvr. urbane tematike (činovnički, velegradski njujorški milje) te zaokupljenost manifestacijama obmane. Započevši junakovim monologom, priča filma strukturira se serijom događaja obmanjivačkih obilježja u kojima junak ugl. laže, skriva se ili biva prevaren. U rasponu od grotesknih preko crnohumornih do melodramatičnih i gotovo tragičnih nijansi, Wilder prikazuje obmanu kao sadržaj svakodnevice običnih ljudi. Stoga se film može tumačiti kao mračnija inačica društveno neproblematičnih romantičnih komedija s kraja 1950-ih i poč. 1960-ih, npr. Šaputanja na jastuku (1959) M. Gordona, a romantični i humorno-sentimentalni elementi nadopuna su oštre satire materijalističkih i dehumanizirajućih aspekata modernoga društva. Ta satira katkad prelazi i u parodiju, npr. u prikazu junakovih neprestanih neuspjeha da organizira rutinske manifestacije života poput brijanja ili spavanja, a dvojnost filma podcrtava završetak u kojemu se junaci impulzivno priklanjaju moralno i emocionalno ispravnim odlukama, ali pod cijenu svojevrsnoga bijega iz stvarnosti (oboje su bez posla i stana) u kontrastu osobne sreće i društveno nesigurna položaja. U filmu je do izražaja došla i redateljeva vještina u radu s glumcima (Lemmon i MacLaine nominirani su za Oscare za gl. uloge, a Kruschen za sporednu). Nominiran je i J. LaShelle za crno-bijelu fotografiju a Oscarom su nagrađeni film, režija, izvorni scenarij, crno-bijela scenografija i montaža (Daniel Mandell).
B. Kragić - DirectorFrancis Ford CoppolaStarsMartin SheenMarlon BrandoRobert DuvallA U.S. Army officer serving in Vietnam is tasked with assassinating a renegade Special Forces Colonel who sees himself as a god.Apokalipsa sada (Apocalypse Now, 1979), SAD, boja, 153 min, Omni Zoetrope, pr. i r.: Francis Ford Coppola, sc.: John Milius i F. Coppola, naracija: Michael Herr, df.: Vittorio Storaro, zvuk: Walter Murch, glazba: Carmine Coppola i Francis Coppola, The Doors, The Rolling Stones, Richard Wagner (Die Walküre), The Rhythm Devils, ul.: Martin Sheen (kapetan Willard), Marlon Brando (pukovnik Kurtz), Robert Duvall (pukovnik Kilgore), Frederic Forrest (Kuhar), Albert Hall (Poglavica), Sam Bottoms (Lance), Larry Fishbourne (Čisti), Dennis Hopper (fotoreporter), Harrison Ford (pukovnik G. Lucas), G. D. Spradlin (general Corman), Scott Glenn (Colby), pripadnici filipinskog plemena Ifugao (montagnards).
Tijekom vijetnamskoga rata, kapetan Willard dobija zadatak da pronađe i likvidira tajanstvenoga pukovnika Kurtza, koji je u potpunosti prihvatio autodestruktivnu logiku ratovanja i »prešao sve granice.«
Putovanje rijekom kroz džunglu prema razotkrivanju konačne tajne – koje je i mukotrpan povratak izvorima i proces suočavanja s vlastitom destruktivnom stranom – preuzeto je iz romana Srce tame J. Conrada, pripovijedanje organizirano supostavljanjem motiva temelji se na poemi Pusta zemlja T. S. Eliota, simbolički okvir pružaju tumačenja mitova plodnosti J. G. Frazera, dok se u vizualizaciji plovidbe uočavaju sličnosti s Herzogovim filmom → Aguirre, gnjev božji. Mitsku strukturu značajno modificira neodređenost kraja filma: Willardu, koji nakon ubojstva Kurtza odbija ulogu novoga boga kralja, preostaje izbor između sveopćeg uništenja ili potpune anonimnosti, budući da nerazrješiv sukob globalne tehnološke kulture i primordijalne tame džungle – oblikovan u rasponu od teatralne brutalnosti pukovnika Kilgorea, koji uz zvuke Wagnera poduzima helikopterski napad napalmom radi »raščišćavanja« mjesta za surfanje, preko halucinogenih apokaliptičkih vizija vojnika koji se bore pred kamerama reportera i ratna iskustva primaju posredstvom opijata i obrazaca ikonografije rock’n’rolla i vesterna do potpunog odbacivanja ograničenja civilizacije koje predstavlja Kurtz – ne ostavlja mogućnosti obnove života. Nastup Playboyevih zečica pred vojnicima vizualno je spektakularan, ali potpuno neplodan, kao i besciljno uništavanje usred kojega je smješten. Ukupnom dojmu osobito pridonose uporaba svjetla direktora fotografije V. Storara (Oscar) te inovacije u oblikovanju zvučne slike W. Murcha (Oscar za zvuk). Film je nagrađen Zlatnom palmom na festivalu u Cannesu. Na istom je festivalu 2001. predstavljena nova verzija filma, Apokalipsa sada, povraćena (Apocalypse Now Redux, 2001., 202 min, Miramax/Canal Plus/Pathe, montažer W. Murch), koja sadrži četiri izostavljene epizode, što u cjelini rezultira sporijim ritmom i naglašavanjem kolonijalnih aspekata na tematskoj te seksualnih na simboličkoj razini.
T. Brlek - DirectorSatyajit RayStarsSoumitra ChatterjeeSharmila TagoreAlok ChakravartyThis final installment in Satyajit Ray's Apu Trilogy follows Apu's life as an orphaned adult aspiring to be a writer.Apuov svijet (Apur Sansar, 1959), Indija, c/b, 106 min, Satyajit Ray Productions, r. i sc.: Satyajit Ray, prema romanu Bibhutibhusana Bandopadhayae, df.: Subrata Mitra, glazba: Ravi Shankar, ul.: Soumitra Chatterji (Apu), Sharmila Tagore (Aparna), Shapan Mukerji (Pulu), S. Aloke Chakravarty (Kajal).
Apu napušta studij i pokušava živjeti od pisanja. Prijatelj Pulu vodi ga na vjenčanje svoje sestrične Apane. Vjenčanje je, međutim, otkazano zbog mladoženjina ludila. Tradicija nalaže da se vjenčanje ipak mora održati i Pulu moli Apua neka se oženi Aparnom. Apu pristane i par živi sretno do Aparnine smrti pri porođaju. Očajan, Apu postaje rudar u središnjoj Indiji. Pet godina poslije Pulu uspijeva nagovoriti Apua da se počne brinuti o sinu Kajalu, kojega dotad nije ni vidio.
Treći dio redateljeve trilogije o junaku Apuu, većina kritičara drži ujedno i najuspjelijim. Odnosi među protagonistima, poput razvoja ljubavi Apua i Aparne nakon improvizirana vjenčanja, ili promjene koje Aparna unosi u Apuov stan prikazani su ekonomičnim red. stilom i diskretnim detaljima. Melodramatski su elementi organski strukturirani unutar cjeline filma, a empatičnost junakove patnje i scene kad pokušava samoubojstvo postignute su serijom likovno dojmljivih slika praćenih glazb. partiturom na sitaru. Kao i u prethodnim ostvarenjima trilogije, kraj filma nudi nov početak; zbližavanje sa sinom (nakon otuđivanja) upućuje na motiv neprestane regeneracije i kontinuiteta, a lik Kajala podsjeća na Apua iz prvog filma trilogije → Pjesme puta. Film je znatno pridonio glum. afirmaciji S. Chatterjija i S. Tagore koji su postali redateljevi omiljeni glumci.
B. Kragić - DirectorAleksandr DovzhenkoStarsSemyon SvashenkoGeorgi KhorkovAmvrosi BuchmaA soldier returns to Kyiv after surviving a train crash and encounters clashes between nationalists and collectivists.Arsenal (1929), SSSR, c/b, nijemi, 101 min, VUFKU, r. i sc.: Aleksandr P. Dovženko, df.: Danil Demutski, glazba: Igor Belza, ul.: Semjon Svašenko (Timoš), Ambrozij Bučma, Georgij Horkov, Dimitrij Erdman, Sergej Petrov, Nikolaj Nademski.
Tijekom I.svj. rata vojnici napuštaju bojište, a radnici kijevske tvornice oružja Arsenal, na čelu s Timošem, stupaju u štrajk. Na kijevskim se ulicama izmjenjuju pokušaji ukr. nacionalista da dođu na vlast, boljševička agitacija među radnicima i seljacima te, naposljetku, reakcija vojnika odanih caru.
Drugi dugometr. film A. Dovženka uzorno je ostvarenje teoretskih zasada sovj. montažne škole i prakse sovj. revoluc. filma. Bez tradic. dram. zapleta, djelo predstavlja panoramu revolucije serijom fragmenata pov., folklornog, grotesknog ili alegorijskog sadržaja povezanih postupkom asocijativne montaže, odn. nizom, često međusobno montažno suprotstavljenih, prizora (početak filma izmjenjuje snimke rata, seoske bijede vizualno simbolizirane i prizorom izgladnjela konja na pustoj zemlji, cara Nikole II.). Dotjeranih kompozicija kadra, film asocijativno kontrastira i satirične scene (npr. nacionalističke parade sa slikom ukr. pjesnika T. Ševčenka kao svetačkom ikonom smještenom među voštanicama) s dinamičnim prizorima, odn. lirske i dramatične slike među kadrovima (npr. poslije snimke topa slijedi slika žene pred grobom) ili unutar kadra (vizualno impresivni krajolici žitnih polja koje dijagonalno presijeca jureći vlak). Ideol. didaktičnost filma najpotpunije se ogleda završetkom, scenom strijeljanja junaka revoluc. događaja Timoša, čime je simbolično naglašen poraz ustanika bez pravih vođa i sazrele polit. situacije, ali i revoluc. ideal koji zadobiva mitske značajke (ne obazirući se na metke, junak napreduje prema vojnicima simbolizirajući napredovanje proletarijata) potvrđujući ujedno stalnu Dovženkovu preokupaciju motivom smrti te sklonost prema patetici.
B. Kragić - DirectorAlexander KlugeStarsHannelore HogerSigi GraueAlfred Edel"Neues Kino movie" about life in the circus dome narrated in Brechtian spirit; deceptively illusionist grip is broken violently by aloofness and sweeping subjective tracking shots.Artisti u cirkuskom šatoru – zbunjeni (Die Artisten in Zirkuskuppel – ratlos, 1968), SR Njemačka, c/b, boja, 103 min, Kairos Film, r. i sc.: Alexander Kluge, df.: Günter Hörmann, Thomas Mauch, montaža: Beate Mainka-Jellinghaus, ul.: Hannelore Hoger (Leni Peickert), Bernd Höltz (g. von Lüptow), Curd Jürgens (Mackensen), Eva Oertel (Gitt Bornemann), Siegfried Graue (Manfred Peickert), Alfred Edel (dr. Busch).
Mlada Leni Peickert želi reformirati cirkus koji je naslijedila od oca. Suprotstavljajući se klas. cirkusu, začetom u vrijeme Francuske revolucije, koji manifestira dominaciju ljudi nad životinjama i prirodom u cjelini, Lenin je cilj prikazati životinje onakvima kakve doista jesu.
Narativna strategija filma kombinira gl. fabularnu liniju o Leni s raznovrsnim digresivnim fragmentima i usputnim likovima. Na općestrukturalnoj razini, riječ je o kolažnom filmu u kojemu se smjenjuju igranofilm. dijelovi, dok. snimke (ugl. nacističke tematike), fragmenti iz drugih filmova (npr. Oktobar). Cjelina ima izrazitu dokumentarističku intonaciju čemu pridonose prevladavajuće crno-bijele snimke i njihovo potpisivanje, distanciran izvanprizorni narator koji likove oslovljava punim imenom i prezimenom, kao i kompozicijska ekspozicija s crno-bijelim portretima cirkuskih artista. Istodobno se rabe i ironijski postupci (npr. ubrzana njem. verzija pjesme Yesterday koja prati i komentira arhivske nacističke prizore) čime film zadobiva i humoran ton kojemu također pridonosi autorovo poigravanje elementima otvorene i »oslobođene« strukture (glazba i zvuk iz jedne »preskaču« u drugu sekvencu, prizori se nemotivirano prekidaju, oponašanje dram. dijaloške forme itd.). Značenjsko-idejni sloj djela ugl. je tumačen kao parabola o položaju umjetnika u društvu, ili konkretnije kao metafora stanja u njem. kinematografiji i pokušaja tzv. novoga njem. filma da to stanje promijeni, pri čem se ne suočava samo s inercijom tradicije i otporom konzervativnih snaga, nego i ravnodušnošću publike. Nagrađen Zlatnim lavom u Veneciji, film je jedan od vrhunskih dometa (radikalnoga) film. modernizma 1960-ih.
D. Radić - DirectorJoe MayStarsAlbert SteinrückElse HellerGustav FröhlichJoe May's sensual drama of life in the Berlin underworld is in many ways the perfect summation of German filmmaking in the silent era: a dazzling visual style, a psychological approach to its characters, and the ability to take a simple and essentially melodramatic story and turn it into something more complex and inherently cinematic.Asfalt (Asphalt, 1929), Njemačka, 95 min, c/b, nijemi, UFA, r.: Joe May, sc.: Fred Majo, Hans Szekely, Rolf Vanloo, df.: Günther Rittau, ul.: Gustav Fröhlich (Holk), Betty Amann (Else Kramer), Else Heller, Albert Steinrück, Paul Hörbiger.
Mladi policajac Holk, iz obitelji umirovljena policajca, intervenira u slučaju krađe. Kad već izgleda da će prijestupnica Else, privlačna i iskusna kradljivica dragulja, izmaći pravdi, Holk otriva ukradeno. Uhićuje ju, no ona ni od čega ne preza samo kako bi izbjegla zatvor. Stoga naposljetku odlučuje zavesti Holka. On popušta, potom ga muči grižnja savjesti zbog zapostavljanja dužnosti, da bi u samoobrani ubio suparnika, međunarodnoga kriminalca. Vlastiti otac ga uhićuje, ali Else, koja se zaljubila u Holka, priznaje krivnju. Odlazi u zatvor, a Holk obećava da će je čekati.
Psihol. film s elementima melodrame i krim. filma realiziran je na samom kraju nij. razdoblja, unatoč elementima klasičnog fabularnog stila, dominantno je režiran u stilu Kammerspielfilma, te predstavlja kompendij ambijentalnih i stilskih odlika njem. filma 1920-ih: klaustrofobičnih prostora s ciljem stvaranja osjećaja tjeskobe, atmosfere tzv. filmova ulice (Strassenfilme), s »prijevarno privlačivim« slikama velegrada, vreve iz djela struje tzv. simfonije velegrada, ekspresionističke fotografije (prevladavanje mračnoga, sjene, snažni c/b kontrasti). Film je postigao velik komerc. uspjeh, iako ga je dio kritike ocijenio melodramskom (»burgerliche Trauerspiel«) komercijalizacijom artističkih tendencija tadašnjega njem. filma.
A. Peterlić - DirectorJean VigoStarsDita ParloJean DastéGilles MargaritisNewly married couple Juliette and a ship captain Jean struggle through marriage as they travel on the L'atalante along with the captain's first mate Le père Jules and a cabin boy.Atalanta (1934), Francuska, c/b, 89 min, G.F.F.A., r.: Jean Vigo, sc.: J. Vigo, Jean Guinée, Albert Rièra, df.: Boris Kaufman, glazba: Maurice Jaubert, ul.: Jean Dasté (Jean), Dita Parlo (Juliette), Michel Simon (Jules), Louis Lefèvre (»mali«), Gilles Margaritis, Maurice Gilles, Raya Diligent.
Neposredno nakon vjenčanja, mlada i osjećajna provincijalka Juliette napušta roditeljski dom te sa suprugom Jeanom odlazi na bračno putovanje, vezano ujedno uz njegov posao kapetana teglenice Atalanta, kojim krstari franc. kanalima i rijekama. Usprkos suprugovoj pažnji, promjena okoline, ali i monotonija novog života i samoća (na teglenici su još samo strojar, čudak Jules i »mali«) postupno ispunjavaju Juliette tjeskobom i strahom od budućnosti, pa se ona, došavši u Pariz, odlučuje na bijeg bez određenoga cilja.
Vizionarsko remek-djelo rano preminulog J. Vigoa (premijera je održana na dan njegova pogreba), film je neobičan za početke zvučnog razdoblja: ne oslanja se pretežito na dijaloge, konstruiran je kao niz fragmenata (»krišaka života«), više je film kronike nego priče, teže razaznatljiva cilja radnje i spora tempa događanja. Pošavši od jednostavne priče građene na motivima ljubavi, odn. bračne krize i njezina razrješenja, Vigo naglašava odmak od psihologizma, dedramatizaciju, eliptičnost pripovijedanja te impresionističko ocrtavanje ugođaja, ugl. lirskog značaja koji se prepleću s elementima gotovo dokumentarističkog prikaza života na teglenici. U povijesti filma značajan je kao djelo koje apsorbira i prevladava elemente avangarde 1920-ih (anarhoidni impulsi predstavljeni likom čudaka Julesa, motiv mačaka na brodu, fantazmagorična podvodna sekvenca), spojem lirizma i naturalizma te motivom bijega od stvarnosti najavljuje poetski realizam, a realist. soc. detaljima i narativnom strukturom tal. neorealizam. Unutar redateljeva opusa predstavlja završni primjer poetizacije motiva pobune i sagledavanja tema čežnje i sna kroz prizmu stvarnosti i svakodnevice. Retrospektivno ocijenjen kao vrlo moderno djelo (spoj igranog i dokumentarnog korespondirao je s tendencijama 1960-ih), osobito je utjecao na F. Truffauta, koji ga je smatrao majstorskom kombinacijom konstanti kinemat. medija – realizma i estetizma.
Iako je film popraćen pozitivnim kritikama, producent ga je zbog distributerskih zahtjeva skratio na 67 min i dodao mu prateću, vrlo popularnu sentimentalnu melodiju, pod čijim se naslovom (La Chaland qui passe) potom prikazivao. God. 1950. prikazana je djelomice restaurirana verzija od 83 min, a 1990. gotovo potpuno restaurirana verzija.
A. Peterlić - DirectorLouis MalleStarsBurt LancasterSusan SarandonKate ReidIn a corrupt city, a small-time gangster and the estranged wife of a pot dealer find themselves thrown together in an escapade of love, money, drugs and danger.Atlantic City (1980), Kanada/Francuska/SAD, boja, 104 min, Merchant/Selta/The Canadian Film/Cine-Neighbor/Famous Player/ICC/ Paramount/CFDC, r.: Louis Malle, sc.: John Guare, df.: Richard Ciupka, glazba: Michel Legrand, sgf.: Anne Pritchard, Gretchen Rau, ul.: Burt Lancaster (Lou Pasco), Susan Sarandon (Sally Matthews), Kate Reid (Grace), Hollis McLaren (Chrissie), Robert Joy (Dave Matthews), Michel Piccoli (Joseph), Al Waxman (Alfie).
Lou Pasco ostarjeli je sitni kriminalac u Atlantic Cityju koji utjehu nalazi u sjećanju na davne »dane slave«. Potajno je zaljubljen u Sally Matthews, djelatnicu kockarnice. Njezin suprug Dave obrati mu se za pomoć u raspačavanju droge otuđene od mafije.
Sintetizirajući europski (studija karaktera) i američki (žanrovski) pristup, Atlantic City je ostvarenje u kojemu (labav) žanrovski okvir služi ponajprije za analizu protagonista, posebno se zadržavši na njihovim iluzijama o boljoj prošlosti (Lou) odn. budućnosti (Sally) i zajedničkoj im vjeri u ostvarenje tzv. američkog sna (ironično, Sallyn je san postati ugledni krupje u Europi, Monte Carlu, dok, jednako ironično, Lou svoj san ostvaruje u poodmakloj životnoj dobi). Oboje gl. likova zavaravaju sami sebe, ali i jedno drugoga, pa je smještaj radnje u Atlantic City, grad koji se u vrijeme odvijanja radnje počeo transformirati u »Las Vegas Istoka«, odn. kockarsku prijestolnicu amer. istočne obale, a s obzirom na varke i iluzije imanentne kockarskoj djelatnosti, ugođajno zahvalan i priči komplementaran. Grad se pojavljuje i kao metafora protagonista i njihovih nastojanja (na načelno srodan način Atlantic City tretiran je i u ranijem filmu Kralj Marvinovih vrtova B. Rafelsona, 1972), dok razradom motiva prijestupnika, bijega od stvarnosti i gubljenja povjerenja u bližnje, film (ex aequo nagrađen Zlatnim lavom) djelomice ulazi u raspravljački odnos s naslijeđem franc. poetskog realizma.
D. Radić - DirectorMichelangelo AntonioniStarsGabriele FerzettiMonica VittiLea MassariA woman disappears during a Mediterranean boating trip. During the search, her lover and her best friend become attracted to each other.Avantura (Ľavventura, 1960), Italija/Francuska, c/b, 143 min, Cino del Duca/Produzioni Cinematografiche Europee/Société Cinématographique Lyre, r.: Michelangelo Antonioni, sc.: M. Antonioni, Elio Bortolino, Tonino Guerra, prema Antonionijevoj priči, df.: Aldo Scavarda, glazba: Giovanni Fusco, ul.: Monica Vitti (Claudia), Gabriele Ferzetti (Sandro), Lea Massari (Ana), Dominique Blanchar (Giulia), Renzo Ricci (Anin otac), James Addams (Corrado), Dorothy De Poliolo (Gloria Perkins), Lelio Luttazzi (Raimondo), Angela Tommasi di Lampedusa (princeza).
Za krstarenja u arhipelagu Liparskog otočja, Ana nestane. Njezin ljubavnik Sandro i prijateljica Claudia bezuspješno je traže. Za potrage, oni postaju ljubavnici, no budućnost njihove veze nije ništa izvjesnija od razloga Anina nestanka.
Prvi film tetralogije, koju čine još → Noć, → Pomrčina, i → Crvena pustinja, ujedno prvi Antonionijev film u sinemaskopu, Avantura je remek-djelo i klas. primjer modernističkoga filma. Fabula temeljena na odnosu Claudije i Sandra dedramatizirana je uporabom kadra sekvence bez premca u povijesti filma. Film. vrijeme potpuno je izjednačeno sa stvarnim vremenom pa trajanje svakoga prizora odgovara realnom trajanju bez obzira na montažne rezove. Inovativna uporaba dubinske oštrine u dugim kadrovima organski uklapa likove u okolinu u kojoj se zatječu, kompozicije su određene vertikalama i horizontalama briljantno koristeći dani prirodni ili arhitektonski okvir, pri čemu su ljudi obično premješteni iz središta, ne gledaju u kameru, niti jedni druge. Gotovo potpuna odsutnost subjektivnih kadrova, uz prevladavajuće totale, pojačava dojam objektivnog prikaza koji primjećuje, ali ne objašnjava, stavljajući ujedno odnose među likovima u istu razinu s prostornim odnosima unutar kojih se nalaze. Središnja svijest filma, premda ne i protagonistica, Claudia je često prikazana uokvirena prozorom, kao promatrač aktivnosti drugih likova, koje su ugl. povezane s frustriranim i iznevjerenim seksualnim, emocionalnim i kreativnim nastojanjima. Struktura potrage, koju je sam redatelj nazvao »izvrnutim krimićem,« smješta gledatelja – s obzirom na podatke o zbivanjima – na istu razinu s protagonistima, ali i sa samim film. pogledom: razlozi Anina nestanka, koji metonimijski predstavlja sve druge odnose među likovima i njihovom okolinom, svima su podjednako nedokučivi, dok je istodobno ta zagonetka jedino što i likove i gledatelje i film drži na okupu. Film je na premijeri na festivalu u Cannesu publika izviždala, da bi dan poslije 35 kritičara i redatelja, među kojima Georges Sadoul i R. Rossellini, objavili pismo potpore Antonioniju, a filmu je potom dodijeljena posebna nagrada. Antonioni je 1983., na otoku na kojemu je snimana Avantura, snimio desetominutni dok. film Povratak na otok Lisca Bianca, koji uključuje trideset sekunda dijaloga iz filma, pojačavajući dojam odsutnosti razrješenja zagonetke pogleda.
T. Brlek - DirectorYuri NorsteinStarsAleksandr KalyaginDistant, well-worn memories of childhood are inhabited by a little gray wolf. Through astonishing imagery, the memory of all of Russia is depicted.Bajka nad bajkama (Skaska skazok, 1979), SSSR, boja, 27 min, animirani, Sojuzmultfilm, r.: Jurij Norštejn, sc.: J. Norštejn, Ljudmila Petruševska, df.: Aleksandr Žukovski, Igor Skidin-Bosin, glazba: Mihail Majerovič, sgf.: Frančeska Jarbusova. U teoriji animacije Bajka nad bajkama drži se jednim od najboljih umj. anim. filmova uopće, što je potvrdila i internetska anketa 15. svj. festivala anim. filmova u Zagrebu 2002. u kojoj je zauzeo prvo mjesto (na istom festivalu 1980. film je osvojio gl. nagradu). U nekoliko odvojenih sekvenci film pripovijeda uspomene na autorovo djetinjstvo impregnirano zastrašujućim uspomenama rata i ljepotom obilježenima prizorima sjete. Kroz film vodi lik maloga vuka, koji je metafora utočišta, začudnosti i ljepote sjećanja. Sekvence ujedinjuje jedinstveni lirski ugođaj, realiziran vizualno iznimno dojmljivim spojem izvorne likovnosti i rafinirano odabranih animacijskih tehnika, posebice kolaža. Vrlo funkcionalne dvostruke ekspozicije i pretapanja u sintezi s klas. dionicama glazbe iskazuju neponovljiv emotivni ugođaj, a načinom kadriranja i lik. tretmanom kadrova, kao i metaforičnim prizorima, Norštejna uspoređuju s A. Tarkovskim. Bajka nad bajkama jedinstvena je afirmacija animacije kao nenadomjestivoga žanra u opisu emocija autentičnom i samosvojnom likovnošću (nadopunjenom glazbom), koja prostor i vrijeme prošlosti uvijek iznova reproducira u jednakoj emotivnoj količini i u začuđujućemu novom odnosu na vrijeme doživljaja filma.
J. Marušić - DirectorShôhei ImamuraStarsKen OgataSumiko SakamotoTonpei HidariIn a poor 19th century rural Japanese village, everyone who reaches the age of 70 has to climb a nearby mountain to die. An elderly woman is reaching close to her cut-off age during her last days with her family.Balada o Narayami (Narayama bushi-ko, 1983), Japan, boja, 130 min, Toei, r. i sc.: Shôhei Imamura, prema romanu Shichira *beep* df.: Masao Tochizawa, glazba: Shinichirô Ikebe, ul.: Ken Ogata (Tatsuhei), Sumiko Sakamoto (Orin), Takejo Aki (Tamayan), Tonpei Hidari (Tatsuheijev brat), Seiji Kurasaki (Kesakichi), Kaouru Shimamori (Tomekichi), Ryutaro Tatsumi (Matayan).
Orin uskoro puni sedamdeset godina, a to je dob u kojoj žitelji siromašnoga jap. sela moraju otići umrijeti u planinu. Stoga želi prije odlaska srediti sve poslove i pomoći trojici sinova koji bi htjeli naći partnerice. Kada za to dođe trenutak, najstariji sin Tatsuhei nosi je na leđima u planinu, no teško se može pomiriti s okrutnim zakonima prouzročenim stalnom prijetnjom gladi.
Dojmljiva priča o neumoljivoj prirodi, strogom društvu i teškim životima seljaka na sjeveru Japana odlikuje se senzibilitetom za nasilje i okrutnost teško razumljivim zap. gledatelju, no podjednako je dojmljiva i lirska strana filma, s efektnom fotografijom, duljim kadrovima te (osobito u završnim scenama) snažnim religijskim konotacijama. Odnos majke i sinova psihološki je uvjerljivo razrađen, a zbog etnografski intonirana okružja, obogaćena groteskom, ima i arhetipske konotacije. Film je privukao veliku međunar. pozornost, osvojivši i Zlatnu palmu u Cannesu (ex aequo). Prvu, istoimenu, ekranizaciju romana režirao je 1958. K. Kinoshita. - DirectorGrigoriy ChukhrayStarsVladimir IvashovZhanna ProkhorenkoAntonina MaksimovaYoung Russian soldier Alyosha earns a medal, but asks to visit his mother instead. His journey recounts various kinds of love during wartime.Balada o vojniku (Ballada o soldate, 1959), SSSR, 89 min, Mosfilm, r.: Grigorij Čuhraj, sc.: G. Čuhraj, Valentin Ježov, df.: Vladimir Nikolajev i Era Sevaljeva, glazba: Mihail Ziv, ul.: Vladimir Ivašov (Aljoša Skvorcov), Žana Prokorenko (Šura), Antonina Maksimova (Aljošina majka), Nikolaj Krjučkov (general), Jevgenij Urbanskij (ranjeni vojnik), Ela Leždji (vojnikova žena).
Godina je 1942; sovj. vojska pokušava zaustaviti njem. napredovanje. Hrabro uništivši dva njem. tenka, devetnaestogodišnji vojnik Aljoša dobiva šestododnevni nagradni dopust. Za povratka kući, obilježena ratnim kaosom, susreće djevojku Šuru u koju se zaljubljuje. Nakon kratkotrajna susreta s majkom, vraća se na ratište.
Poput Čuhrajevljeva (1921–2001) prvoga filma → Četrdesetprvi, i ovo je djelo, ujedno redateljevo najpoznatije, odmak od socrealističkih kanona, dotad dominantnih u sovj. kinematografiji, što ostvaruje prikazom junaka kao obična čovjeka, koji nije tipizirani predstavnik društva, i portretiranjem života u pozadini bojišta realist. detaljima i individualiziranim likovima. Reprezentativno ostvarenje nove sovj. kinematografije i njezine varijante poetskog realizma, čiji je razvoj potaknut procesom destaljinizacije započetim 1956., film se odlikuje emocionalnim, lirskim tonom, osobito u prikazu protagonista, epizodičnom pripovjednom strukturom, dojmljivom fotografijom i efektnom uporabom ekstremnih kutova snimanja, autorskih kadrova i asocijativne montaže u svrhu prikaza subjektivnih stanja protagonista kao i red. komentara (kadrovi junakova bijega pred tenkom). Na festivalu u Cannesu 1960. film je nagrađen specijalnom nagradom, a nominiran je i za Oscara za izvorni scenarij.
B. Kragić - DirectorStanley KubrickStarsRyan O'NealMarisa BerensonPatrick MageeAn Irish rogue wins the heart of a rich widow and assumes her dead husband's aristocratic position in 18th-century England.Barry Lyndon (1975), SAD, boja, 185 min, Warner /Hawk Films/Peregrine Productions, r. i sc.: Stanley Kubrick, prema romanu W. M. Thackerayja, df.: John Alcott, glazba: J. S. Bach, Fridrik Veliki, G. F. Händel, W. A. Mozart, G. Paisiello, F. Schubert, A.Vivaldi, sgf.: Ken Adam, Roy Walker, Vernon Dixon, kgf.: Ulla-Britt Søderlund, Milena Cannonero, ul.: Ryan O’Neal (Barry Lyndon), Marisa Berenson (Lady Lyndon), Patrick Magee (vitez de Balibari), Hardy Krüger (kapetan Potzdorf), Michael Hoden (pripovjedač), Leon Vitali (Lord Bullingdon), Diana Koerner (Lischen), Steven Berkoff (Lord Ludd).
Životni put Redmonda Barryja, od ranih 1760-ih do 1789., njegova lutanja Europom za Sedmogodišnjeg rata, pustolovine što ih proživljava kao kockar i pruski špijun, potom brak s bogatom nasljednicom Lady Lyndon, od koje dobiva titulu i prezime.
Protagonistov je život podijeljen u dva naslovljena dijela i epilog. Dok se prvi dio ugl. odvija u eksterijerima, drugi, koji javni uspjeh braka pokazuje kao unutrašnji rasap, pretežno se zbiva u komornim interijerima i ritmu obiteljskih obreda. Simetričnost i inverzija glavna su oblikovna načela i na fabularnoj i na izvedbenoj razini: osobine koje Barryju omogućuju uspjeh u prvom dijelu, postaju pogubne u drugom, dok ponavljanje karakterističnih situacija naglašava kako izmjene konteksta mijenjaju značenja postupaka. Pripovjedač u prvom licu iz predloška zamijenjen je nevidljivim, sveznajućim, ali izrazito subjektivnim pripovjedačem, koji, sažimajući i anticipirajući događaje, pretvara potencijalno dramatična zbivanja u niz antiklimaksa. Kompozicije dugih kadrova, pretežno totala i polutotala, oblikovane prema slikama Gainsborougha, Chardina, Constablea, Hogartha i Watteaua, dodatno pojačavaju dojam posredovanja, uokvirujući likove u sklopove određene arhitekturom ili krajolikom. Vizualna faktura, ostvarena snimanjem pri prirodnom osvjetljenju, čak i u svijećama osvijetljenim interijerima, u spoju s komentarima pripovjedača iz aksiološke vizure dominantne klase i glazbom toga razdoblja, stvara prikaz iluzije koju predrevolucionarno aristokratsko eur. društvo svojom umjetnošću tvori o sebi. Kretanje likova, kako na bojnom polju tako i u salonima, strogo ograničavaju društv. obredi u kojima sudjeluju: dvoboji, zavođenje, kartanje i plaćanje dugova, a rijetki prizori koji statične, formalizirane kompozicije prostornih i hijerarhijskih odnosa zamjenjuju kamerom iz ruke, prikazuju konfliktne situacije s teškim posljedicama. U završnom dvoboju, jedinom događaju prikazanom u stvarnom trajanju, Barry prvi put iskazuje sukladnost moralnog načela i društv. forme, odbijajući pucati u svojega posinka, ali za to plaća gubitkom noge i simboličkom kastracijom, postajući od aktivna sudionika uzdržavani bogalj. Kombinirana upotreba zuma i teleobjektiva u istom kadru lako pretvara dubinske slike u plošne, »slikarske« prizore, naglašavajući kako središnju temu integracije pojedinca u društv. strukture, tako i ključni postupak uklapanja pojedinosti u cjelinu djela, transformirajući trodimenzionalnost prostora u linearno kretanje vremena, dodatno naglašeno datumom na kraju filma. Oscarom su nagrađeni fotografija, scenografija, kostimi i adaptacija glazbe (Leonard Rosenman).
T. Brlek - DirectorJoel CoenEthan CoenStarsJohn TurturroJohn GoodmanJudy DavisA renowned New York playwright is enticed to California to write for the movies and discovers the hellish truth of Hollywood.Barton Fink (1991), SAD/Vel. Britanija, boja, 116 min, Circle Films/Working Title, r.: Joel Coen, sc.: Ethan i J. Coen, df.: Roger Deakins, glazba: Carter Burwell, ul.: John Turturro (Barton Fink), John Goodman (Charlie Meadows), Judy Davis (Audrey Taylor), John Mahoney (W. P. Mayhew), Michael Lerner (Jack Lipnick), Tony Shalhoub (Ben Geisler).
Nakon velikoga njujorškog uspjeha, mladi dramatičar Barton Fink pozvan je u Hollywood radi scenarističkog angažmana. Odsjeda u opskurnom hotelu gdje se sprijatelji s trgovačkim putnikom Charliejem Meadowsom, a ubrzo upozna i slavnog pisca W. P. Mayhewa te njegovu družbenicu Audrey, koja ga erotski privuče.
Vrlina filma leži u atraktivnoj obradi naizgled neatraktivnih situacija (ugl. konverzacije likova s vrlo malo fiz. akcije) i ambijenata (dominantno interijeri) te u domišljatom suodnosu zvuka i slike (npr. uporaba zvukova čije se ishodište ne prikazuje i ostaje nejasnim). Takvim postupcima braća Coen oblikuju izrazito sugestivnu (gotovo oniričku) atmosferu. Otvorenost strukture i značenjska nedorečenost pružaju niz interpretacijskih mogućnosti, npr. da je riječ o filmu o nastanku i propasti jednog prijateljstva (odnos Barton – Charlie sadržava natruhe odnosa Stanlia i Olia, Vladimira i Estragona, Don Quijotea i Sancha Panze), odn. o filmu o (Bartonovoj) osamljenosti i želji za njezinim prevladavanjem. Čudne, nerazjašnjene pojave i (kriminalni) događaji smještaju film na granicu realnog i irealnog, s asocijacijama na Stanara R. Polanskog (1976), → Povećanje i djela F. Kafke. B. F. prvi je film nagrađen u Cannesu istodobno Zlatnom palmom i nagradama za najbolju režiju i glumca.
D. Radić - DirectorTim BurtonStarsMichael KeatonJack NicholsonKim BasingerThe Dark Knight of Gotham City begins his war on crime with his first major enemy being Jack Napier, a criminal who becomes the clownishly homicidal Joker.Batman (1989), SAD, boja, 126 min, Polygram, Warner Brothers, r.: Tim Burton, sc.: Sam Hamm, Warren Skaaren, df.: Roger Pratt, glazba: Danny Elfman, Prince, ul.: Jack Nicholson (Joker/Jack Napier), Michael Keaton (Batman/Bruce Wayne), Kim Basinger (Vicki), Robert Wuhl (Knox), Pat Hingle (Gordon), Michael Gough (Alfred), Jack Palance (Grissom).
Dječak, kojemu ubiju roditelje, postaje Batman, neprijatelj svih zlikovaca. Njegovom krivnjom beskrupulozni kriminalac Jack završi u kotlu s kiselinom, iz koje izranja lica iskrivljena u sablastan smiješak. Lijepa novinarka Vicki zainteresira se i za Batmana i za njegovo drugo ja, uspješnoga poslovnoga čovjeka, ali novi kralj kriminala Joker ima svoje planove.
Jedan od osebujnijih hitova u povijesti Hollywooda, tipično je groteskno djelo T. Burtona. Motivi iz stripa o čovjeku šišmišu Boba Kanea spojeni su s naslijeđem ekspresionizma i filma strave (Batmanov Gotham City podsjeća na → Metropolis, naglašen kontrast svjetla i tame). Sumorni junak živi sa starim batlerom, krijući se u mraku špilje, dok nakazni zlikovac voli svjetlo, šarene boje, glazbu i ples. Premda su neki kritičari prigovarali nedostatku prave akcije i junaka (Joker je istican kao središnji lik filma), većina je te osobine smatrala vrlinama, ističući vizualnu dojmljivost te morbidan ugođaj. Peter Young i Anton Furst dobili su Oscara za scenografiju. Nakon još osobnijega nastavka, Batmanov povratak (T. Burton, 1992), J. Schumacher režira umjetnički nezanimljive, ali vrlo spektakularne filmove Batman zauvijek (1995) te Batman i Robin (1997). Već tijekom 1940-ih nastaje serijal B-filmova o Batmanu, a nakon prve sezone popularne tv-serije prikazan je film Batman (L. H. Martinson, 1966).
N. Gilić - DirectorFernando TruebaStarsFernando Fernán GómezJorge SanzPenélope CruzA 1931 Spanish military deserter finds himself on a lonely farm until the farmer's four daughters pay a visit and he falls for all of them.Belle Epoque (1992), Španjolska, boja, 105 min, Iberoamericana, r.: Fernando Trueba, sc.: Rafael Azcona, F. Trueba, José Luis García Sánchez, df.: Jose Luis Alcaine, glazba: Antoine Duhamel, ul.: Jorge Sanz (Fernando), Fernando Fernán Gómez (Manola), Penélope Cruz (Luz), Ariadna Gil (Violeta), Maribel Verdú (Rocío), Miriam Díaz-Aroca (Clara).
Mladi dezerter Fernando sprijateljuje se sa slikarom Manolom i upušta u afere s njegovim privlačnim kćerkama – lezbijkom Violetom, zavodnicom Rocíjom, udovicom Carlom te neiskvarenom Luz.
Hvaljena zbog nostalgično-mediteranskoga ugođaja pastoralne Španjolske poč. 1930-ih, daleko od polit. kaosa, ova je romantična komedija najveći međunar. uspjeh španj. redatelja F. Truebe (1955). Kritika je uz spajanje sentimentalnosti s elementima groteske film uspoređivala s djelima L. Buñuela i B. Wildera, hvaleći i poigravanje seksualnim ulogama, unatoč prigovorima naivnostima scenarija. Uz mnogobrojne španj. i strane nagrade, film je osvojio i Oscara za film na stranom jeziku. - DirectorWilliam WylerStarsCharlton HestonJack HawkinsStephen BoydAfter a Jewish prince is betrayed and sent into slavery by a Roman friend in 1st-century Jerusalem, he regains his freedom and comes back for revenge.Ben-Hur (1959), SAD, boja, 212 min, MGM, pr.: Sam Zimbalist, r.: William Wyler, sc.: Karl Tunberg, prema romanu Lewisa Wallacea, df.: Robert Surtees, glazba: Miklos Rozsa, sgf.: William Horning, Edward Karfagno, Hugh Hunt, ul.: Charlton Heston (Ben-Hur), Stephen Boyd (Mesala), Haya Harareet (Ester), Jack Hawkins (Kvint Arije), Hugh Griffith (šeik Ilderim), Martha Scott (Miriam), Cathy O’Donnell (Tirza), Sam Jaffe (Simonid).
Juda Ben-Hur je bogati žid. velikaš u Jeruzalemu gdje kao novi rim. tribun dolazi Mesala, njegov prijatelj iz djetinjstva. Ubrzo među njima dolazi do polit. razmirica pa Mesala iskoristi jedan nesretan slučaj da uhiti i na galiju osudi Ben-Hura te zatvori njegovu majku Miriam i sestru Ester. Prilikom jedne pomorske bitke, Ben-Hur spasi rim. konzula Kvinta Arija pa ga ovaj oslobodi i usvoji. Ben-Hur se potom vrati u Judeju kako bi se osvetio Mesali i pronašao majku i sestru.
Wyler je djelo utemeljio na širokom rasponu od komornog do spektakularnog. Stoga se film tumačio kao, za redatelja karakteristična, psihol. drama suprotstavljenih gl. likova, kojoj su epski intonirani događaji tek pozadina. Središnja akcijska sekvenca, utrka četveroprega (koju su zajedno režirali redatelji druge ekipe A. Marton i Y. Canutt), unutar dram. okvira priče, funkcionira kao do vrhunca doveden i eksterioriziran sukob Ben-Hura i Mesale. Redateljeva težnja prema drami razvidna je i iz završetka te sekvence komornim prizorom njihova mučnog dijaloga (Mesala je unakažen i na samrti) u prizemlju hipodroma, pri čemu svijetle boje i buku utrke zamjenjuju tišina i hrapavi glasovi protagonista, dok posljednji kadar sekvence prikazuje Ben-Hura samog na praznu trkalištu, čime spektakularni okvir postaje samo pozadina njegove intimne drame. U skladu s takvom koncepcijom Wyler je diskretno strukturirao i moralistički religiozni motiv – junakovo obraćanje na kršćanstvo predočeno je polaganim promjenama koje odražavaju njegove intelektualne i emocionalne mijene te omogućuju neproblematično prihvaćanje motiva čuda (sam Krist epizodni je lik kojemu gledatelj ne vidi lice). Komercijalno najuspješniji holivudski povijesno-religiozni spektakl, nagrađen je s 11 Oscara: za najbolji film, režiju, gl. mušku ulogu (Heston), sporednu mušku ulogu (Griffith), kolor-fotografiju, glazbu, kolor-scenografiju, kolor-kostimografiju (Elizabeth Haffender), montažu (Ralp E. Winters, John D. Dunning), zvuk i posebne efekte (Arnold Gillespie, Robert MacDonald, Milo Lory).
B. Kragić - DirectorVictor SjöströmStarsVictor SjöströmEdith ErastoffJohn EkmanA stranger comes to work at widow Halla's farm.Berg Ejvind i njegova žena (Berg Ejvind och hans hustru, 1917), Švedska, c/b, 103 min, nijemi, Svenska Biografteatren, r.: Victor Sjöström, sc.: V. Sjöström i Sam Ask prema drami Johana Sigurjönssona, df.: Julius Jaenzon, sgf.: Axel Esbensen, ul.: V. Sjöström (Berg Ejvind), Edith Erastoff (Halla), John Ekman (Arnes), Nils Arehn (Björn), William Larsson.
Na Islandu pol. XIX. st. lutalica Kari zapošljava se na farmi bogate udovice Halle. Oni se zaljube, ali šerif Björn razotkriva Karija kao odbjeglog lopova Berga Ejvinda. Halla i Berg bježe u planine, gdje isprva žive idilično. Nakon sukoba s pastirom Arnesom i potjerom, na čelu s Björnom, par bježi u krajnje nepristupačne predjele gdje oboje umiru.
Jedno od središnjih ostvarenja skand. nijemog filma, odlikuje se, kao i prethodni Sjöströmov film Terje Vigen (1917), vizualnom sugestivnošću. Elementi fiz. realnosti (okoliš farme, planine, snijeg) organski su uklopljeni u dramsku i narativnu strukturu što je isticala i onodobna film. kritika (L. Delluc). Vizualna pozadina naglašava, nadopunjuje ili otkriva glum. geste i psihol. stanja likova, a okvirna podjela priče na tri dijela odražava se promjenom krajolika i ugođaja (slikovit prikaz života na farmi pozadina je početka ljubavi protagonista, lirski prizori planinske idile oslikavaju njihovu sreću, a snježna oluja okvir je i simbol tragična završetka). Romantična tema ublažena je suzdržanom glumom i duhom protestantskog determinizma, narativna razina usložnjena retrospektivnom epizodom i ponavljanjima pojedinih snimaka, dok prosede dugih scena i kadrova istodobno očitava sklonost prema realist. koncepciji vremena i prostora, ali i epskom zamahu kojim se, kao i postavom naslovnih junaka, film strukturno veže na drevne skandinavske sage.
B. Kragić - DirectorWalter RuttmannStarsPaul von HindenburgThis movie shows us one day in Berlin, the rhythm of that time, starting at the earliest morning and ends in the deepest night.Berlin, simfonija velegrada (Berlin, Symphonie einer Großstadt, 1927), Njemačka, c/b, 78 min, nijemi, Deutsche Veeins/Film AG Berlin, r.: Walter Ruttmann, sc.: W. Ruttmann, Karl Freund, Carl Mayer, df.: Reimar Kuntze, Robert Baberske, Laszlo Schaffer, glazba: Éd Meisel.
Dolaskom jutra Berlin se budi, a brojni prizori iz svih grana gradskoga života prate ritam dana i aktivnosti ljudi.
Neobičan film, o čijoj pripadnosti rodu ne postoji suglasnost, izborom prizora i njihovih stilskih značajki upućuje na dokumentarističku poetiku (s gradom kao temom), no domišljati, ritmizirani i često začudni montažni sklopovi upućuju na snažan utjecaj eksp. filma, osobito Dz. Vertova i sovj. montažne škole. U ovomu reprezentativnom avangardnom ostvarenju Berlin je predočen kao živi organizam međuovisnih društv. slojeva, a prikaz građevina i tehnologije na zanimljiv se način dopunjuje s prikazom društv. rituala. Vizualno iznimno privlačno ostvarenje, utjecalo je na kasnije eksp., igr. i dok. filmove, npr. na → Ljude nedjeljom.
N. Gilić - DirectorJoseph LoseyStarsStanley BakerSam WanamakerGrégoire AslanIn the UK, after pulling a racetrack robbery, repeat offender Johnny Bannion hides the loot in a farmer's field but the police and the local mob come looking for Johnny and the money.Betonska džungla (The Criminal, 1960), Vel. Britanija, c/b, 97 min, Merton Park Studios, r.: Joseph Losey, sc.: Alun Owen, Jimmy Sangster, df.: Robert Krasker, glazba: Johnny Dankworth, ul.: Stanley Baker (Johnny Bannion), Sam Wanamaker (Mike Carter), Margit Saad (Suzanne), Gregoire Aslan (Frank Saffron), Jill Bennett, Patrick Magee.
Otpušten iz zatvora gdje je bio u stalnom sukobu s gl. čuvarom, Johnny Bannion odlučuje, zajedno s Mikeom Carterom, opljačkati kladionicu konjskih utrka, a istodobno se zaljubi u Suzanne. Nakon uspješne pljačke Bannion je međutim izdan i ponovno se nađe u zatvoru. Tamo doznaje da Carter drži Suzanne i, podmitivši Franka Saffrona, uspijeva pobjeći. U pokušaju da spasi Suzanne, Johnny se sukobi s Carterom.
Središnje ostvarenje Loseyjeve brit. faze, prije suradnje s dramatičarem H. Pinterom kao scenaristom, dojmljiva je analiza engl. zatvorskog sustava, ali i karaktera nezavisnoga kriminalca koji nastrada u sukobu s organiziranim kriminalom. Sklon društv. kritici s neomarksističkih pozicija, Losey je u fabuli filma pronašao paralele između rigidnih kodova svijeta kriminala i organizacija krupnoga kapitala odn. između strukura zatvorskog sustava i izvanjskoga svijeta. Takve je tematske preokupacije redatelj iskazao neobuzdanom režijom, s neočekivanim rakursima i pokretima kamere, oštrim svjetlosnim kontrastima te dinamizirajućom montažom, što proizvodi visok stupanj retoričnosti (čemu pridonose i intenzivne glum. interpretacije, osobito ona S. Bakera) koja asocira na Brechtov efekt očuđenja. Film je u tom smislu tumačen kao vrhunski primjer Loseyjeva nastojanja da mizanscenom djeluje na intelekt gledatelja, odn. postigne kritičku distancu umjesto emocionalne identifikacije s likovima. Takav su pristup prvi pozdravili franc. kritičari skupine Mac-Mahon (koji su Loseyja uvrstili među predšasnike film. modernizma), a potom u Engleskoj kritičari časopisa Movie, u kojemu je upozoreno i na Loseyjevo majstorstvo u uporabi dekora kao sredstva konstrukcije značenja.
B. Kragić - DirectorJean-Jacques BeineixStarsJean-Hugues AngladeBéatrice DalleGérard DarmonA lackadaisical handyman and aspiring novelist tries to support his younger girlfriend as she slowly succumbs to madness.Betty Blue (37°2 le matin, 1986), Francuska, boja, 120 min, (proširena verzija 180 min), Cargo films/Constellation, r. i sc.: Jean-Jacques Beineix, prema romanu Philippea Djiana, df.: Jean-François Robin, glazba: Gabriel Yared, ul.: Jean-Hugues Anglade (Zorg), Béatrice Dalle (Betty), Gérard Darmon (Eddy), Consuelo De Haviland (Lisa), Clémentine Célarié (Annie), Jacques Mathou (Bob).
Književni aspirant Zorg te privlačna i ekscesna Betty započinju strastvenu ljubavnu vezu. Betty je oduševljena Zorgovim romanom u rukopisu i pod svaku cijenu želi da bude objavljen, a kad ga izdavači počnu odbijati, njezino se psih. stanje pogoršava te se počnu javljati znakovi shizofrenije.
Uz Divu (1980) najpoznatije ostvarenje J.-J. Beineixa (1946). Lik Zorga pripovjedač je iz čije su perspektive sagledana sva zbivanja i čija izvanprizorna naracija mjestimice izrazito asocira na onu film noira. U središnjem, tzv. neobaroknom dijelu Beineixova opusa, Betty Blue je narativno najutemeljeniji film, premda i ovdje stil (uz povremeni eksplicitni simbolizam) i ugođaj imaju prednost pred naracijom, zbog čega je skretanje naslovnog lika u ludilo narativno-psihološki nedovoljno pripremljeno. Priča o opsesivnim ljubavnicima izravno se naslanja na romantičarsku tradiciju, a njihova društv. izdvojenost i neprilagođenost na poetski realizam. Završnu sekvencu autor je realizirao kao citatni spoj Stanara R. Polanskog (1976) i → Leta iznad kukavičjega gnijezda. Počevši od uvodne scene, film se izdvaja senzualnošću, zahvaljujući slobodnim erotskim prizorima, iznimnoj putenosti B. Dalle i kolorističko-dizajnerskoj intenzivnosti, karakterističnoj za tzv. cinema du look.
D. Radić - DirectorAgnès VardaStarsSandrine BonnaireMacha MérilStéphane FreissA young woman's body is found frozen in a ditch. Through flashbacks and interviews, we see the events that led to her inevitable death.Bez krova i zakona (Sans toit, ni loi, 1985), Francuska, boja, 105 min, Ciné Tamaris/Films A2, r. i sc.: Agnès Varda, df.: Patrick Blossier, glazba: Joanna Bruzdowicz, ul.: Sandrine Bonnaire (Mona), Macha Méril (gospođa Landier), Stéphane Freiss (Jean-Pierre), Patrick Lepczynski (David), Yolande Moreau (Yolande), Marthe Jarnias (teta Lydie), Laurence Cortadellas.
Jednoga zimskog jutra otkriveno je smrznuto mrtvo tijelo mlade skitnice. Njezini se poznanici prisjećaju susreta s njom: Mona je napustila građansku obitelj da bi slobodno lutala. Posljednjih tjedana života provela je četiri dana s Davidom u praznom dvorcu, potom radila u vinogradu zajedno s Assounom u kojega se zaljubila. Naposljetku je ostala sama, a njezino mrtvo tijelo završilo je u zajedničkoj grobnici.
Izbjegavši formule filma detekcije (razlog junakinjine smrti je poznat), Varda je očitovala svoje karakteristične preokupacije fragmentarnošću (smjenjivanje različitih mjesta radnje kao organizacijskih narativnih načela, miješanje različitih glum. stilova, ocrtavanje junakinje isključivo viđenjima drugih likova) kao i sposobnost efektnog dočaravanja atmosfere. Narativno temeljen na izmjeni dokumentaristički snimanih iskaza likova (koji se izravno obraćaju kameri) i retrospekcija o junakinjinu životu, film tematizira njezino postupno propadanje, zbog nedefinirane želje za slobodom, izbjegavajući melodramsko poistovjećivanje (kamera se često udaljuje od junakinje u ključnim trenutcima) i izravno izricanje autorskoga moralnog stava u korist otvorene strukture koja traži gledateljevu prosudbu o (psihološki necjelovitom) karakteru junakinje i njezinoj sudbini. Za većinu kritičara je redateljičino najuspjelije ostvarenje, film je nagrađen Zlatnim lavom u Veneciji.
B. Kragić - DirectorChris MarkerStarsAmilcar CabralFlorence DelayArielle DombasleA woman narrates the contemplative writings of a seasoned world traveler, focusing on contemporary Japan.Bez sunca (Sans soleil, 1982), Francuska, boja, 104 min, dokumentarni, Argos Film, r., sc., i montaža: Chris Marker.
Poetski dok. film što započinje rečenicom: »Pisao mi je...«, a koju izgovara naratorica. Riječ je o imaginarnom putniku imenom Sandor Krasna, koji piše pisma sa svojih putovanja: Japan, Gvineja Bisau, Island i San Francisco. Izgovorene riječi pisma, sintetizirani zvuk i kadrovi zemljopisno udaljenih mjesta istražuju odnos između razvijenih društava i onih u razvoju te pronicavo komentiraju različite teme, poput tehnologije, religije, gerilskog ratovanja i filma, tuge, vjere i animizma. Naglašena, sporadično virtuozna montaža, zamrznute slike, specijalni efekti, često izvedeni računalom, ističu dezorijentaciju fiktivnog putnika koji putuje kroz različite kulture, tajne rituale i konfuziju vremena. Ipak, filmom dominiraju slike Tokija: ljudska lica te tradicionalne i suvr. skulpture životinja (npr. mačaka) kao i snimke ptica. Redatelj se u filmu koristio snimkama niza snimatelja: tako je karneval u Gvineji Bisauu snimio Sana Na N’Hada, ceremoniju postrojavanja vojske Jean Michael Humeau, gerilu u Gvineji Bisauu Mario Maret i Eugenio Bentivoglio, dok je kadrove Islanda snimio Haroun Tazieff.
D. Marković - DirectorArnold FanckGeorg Wilhelm PabstStarsGustav DiesslLeni RiefenstahlErnst PetersenA man climbs a 12,000-foot mountain to search for his wife, who was lost on their honeymoon. Another couple makes the dangerous climb with him.Bijeli pakao Piz Palüa (Die weisse Hölle vom Piz Palü, 1929), Njemačka, c/b, 122 min, H. R. Sokal Film, r.: Arnold Fanck, Georg Wilhelm Pabst, sc.: A. Fanck, Ladislaus Vajda, df.: Sepp Allgeier, Richard Angst, Hans Schneeberger, ul.: Gustav Diessl (dr. Johannes Kraft), Leni Riefenstahl (Maria Maioni), Ernst Petersen (Hans Brandt), Mizzi Götzel (Maria Kraft), Otto Spring (Christian Klucker).
Maria i Hans žele se tijekom svojega zaručničkoga medenog mjeseca popeti na planinski vrh Piz Palü. Na putu im se pridruži dr. Johannes Kraft, poznat pod nadimkom Duh planine: on, naime, godinama luta planinom u potrazi za tijelom svoje zaručnice Marije, koja je njegovom krivicom izgubila život. Usprkos lošem vremenu, njih troje kreću prema vrhu.
Reprezentativan i danas vjerojatno najpoznatiji primjer specifičnoga njem. (pod)žanra planinskog filma, Bijeli pakao Piz Palüa spaja izrazito romantičarski siže s dokumentarističkim prizorima prirode. Vizualno iznimno izražajan, film naglašava scene odrona, lavina i drugih prizora u kojima se očituje »snaga prirode«. Motiv opsesivnog pojedinca suprotstavljenog prirodi, koja ga istodobno zadivljuje i užasava, kao i izloženost film. ekipe ozbiljnim rizicima tijekom snimanja, doimaju se izravnom anticipacijom ideja i prakse W. Herzoga. God. 1935. realizirana je zv. verzija filma s glazbom G. Beccea (za amer. tonsku verziju iz 1930. skladatelj je bio H. Roemheld). R. Hansen snimio je 1950. remake Föhn.
D. Radić - DirectorFritz LangStarsSylvia SidneySpencer TracyWalter AbelWhen a wrongly-accused prisoner barely survives a lynch-mob attack and is presumed dead, he vindictively decides to fake his death and frame the mob for his supposed murder.Bijes (Fury, 1936), SAD, c/b, 95 min, MGM, r.: Fritz Lang, sc.: Bartlett Cormack, F. Lang, prema priči Normana Krasne, df.: Joseph Ruttenberg, glazba: Franz Waxman, ul.: Spencer Tracy (Joe Wilson), Sylvia Sidney (Katherine Grant), Walter Abel (okružni tužitelj), Bruce Cabot (Kirby Dawson), Edward Ellis (šerif), Walter Brennan (Meyers), George Walcott (Tom).
Nakon dulje odsutnosti, Joe Wilson, umnogome tipični Amerikanac, putuje na susret sa zaručnicom Katherine. Za prolaza gradićem Strandom uhite ga i osumnjiče za netom počinjenu otmicu. Šerifov zamjenik Bugs Meyers počne širiti glasine o Joeu kao nesumnjivom otimaču pa razjareni stanovnici odluče linčovati Joea. Usprkos šerifovim pokušajima da ih smiri, gomila opkoli i zapali zatvor, a Joe nestaje u plamenu. Okružni tužitelj optužuje dvadeset i dvoje građana za ubojstvo te ih suočava s film. snimkom linča.
Prvi Langov amer. film većina kritičara, uz sljedeća dva – Samo jednom se živi (1937) i Ti i ja (1938), drži dijelom svojevrsne društvenokritičke trilogije te je u ovom djelu motiv linča Langu poslužio za preciznu i nemoralizatorsku analizu prirode amer. populizma. Redatelj istodobno klas. holivudske žanrovske i narativne modele nadograđuje svojim preokupacijama iz njem. razdoblja stvaralaštva. Stoga razrađeno rabi predmete kao simbole, očituje sklonost prema motivu neumitnosti sudbine i klaustrofobičnim prostorima što vizualizira uporabom krupnih planova koji izoliraju lik od okoline (npr. duhovno osamljenog protagonista) ili snimanjem likova kroz rešetke. Također problematizira nestalnu prirodu identiteta odn. varira temu dvojnika, pa protagonist, isprva tipičan Amerikanac, tzv. momak iz susjedstva, preživjevši linč dobiva karakteristike lika manipulatorskog kriminalnog uma iz redateljevih nij. filmova, te općenito potvrđuje sklonost prema udvostručivanju razina što je razvidno i u strukturnoj podjeli filma na dva dijela, do junakove navodne smrti i nakon nje. Zbog takve je podjele njem. povjesničar filma E. Patalas usporedio film s → Nibelunzima (i formalno podijeljenim na dva zasebna dijela) ustvrdivši da u oba ostvarenja prvi dio tematizira ubojstvo junaka, a drugi osvećivanje te smrti. Udvostručenje je razvidno i iz uporabe filma u filmu – snimke linča koja mirne građane predstavlja kao krvoločne kriminalce, realizirane naglašenom i ekspresivnom uporabom ekstremnih rakursa, krupnih planova, zvuka i paralelne montaže. U tom smislu Lang rabi motiv filma u filmu kao metaforu traumatičnog iskustva (smrti, patnje i krivnje), sredstvo ironičnog uvida u psihologiju mase (uživanje u zločinu i neredu) te u konačnici iskaz skepticizma vezanog za mogućnosti moderne tehnologije i na njoj temeljenih masovnih medija (stoga što vizualni zapis ne može dokazati junakovu smrt).
B. Kragić - DirectorSergio LeoneStarsHenry FondaCharles BronsonClaudia CardinaleA mysterious stranger with a harmonica joins forces with a notorious desperado to protect a beautiful widow from a ruthless assassin working for the railroad.Bilo jednom na Divljem zapadu (C’era una volta il West, 1968), SAD/Italija, boja, 165 min, Paramount/Rafran Cinematografica/San Marco, r.: Sergio Leone, sc.: S. Leone, Sergio Donati, df.: Tonino delli Colli, glazba: Ennio Morricone, ul.: Henry Fonda (Frank), Claudia Cardinale (Jill McBain), Charles Bronson (Čovjek s harmonikom), Jason Robards (Manuel »Cheyenne« Gutierrez), Frank Wolff (Brett McBain).
Tajanstveni stranac s harmonikom udružuje se s ozloglašenim odmetnikom i odlučuje zaštititi Jill, udovicu farmera McBaina koja je nakon njegove smrti naslijedila zemlju kroz koju bi trebala prolaziti željeznička pruga. Kad se u obračun umiješa i opasni razbojnik Frank, tajanstvena prošlost likova i njihova težnja za osvetom i novcem dovode međusobne sukobe do vrhunca.
U ovoj epskoj priči o sukobima između jakih pojedinaca, Leone dokazuje majstorstvo karakterističnim postupcima: prikazom brutalnih zbivanja, hijerarhijskim kompozicijama kadra koje naglašavaju važnost događanja, suverenim snalaženjem u prostoru prikazanog zbivanja, »masivnim« primarnim bojama koje ističu ikonografsku prepoznatljivost, čestom uporabom krupnoga plana izrazite stilske i retoričke vrijednosti. Široko platno, gotovo trosatno trajanje filma, kao i sugestivna gluma čine film monumentalnim ostvarenjem u kojemu je naglasak na veličini i nepreglednosti prostranstava kojima se likovi kreću, dok je sama priča razmjerno nejasno ispripovjedana i zapletena čestim narativnim obratima. Jedan od najzanimljivijih i gledatelju najprepoznatljivijih segmenata jest glazba s lakopamtljivim melodijama; tri snažne i melodiozno »pročišćene« teme u filmu sugeriraju karaktere triju likova uz koje se pojavljuju. Poput lajtmotiva u filmu Dobar, ružan, zao (1966), glazba nadilazi funkciju eksteriorizacije osjećaja i razmišljanja likova te sugeriranja atmosfere: označena kao monumentalna, ona iziskuje percipiranje događaja kao biblijski pojednostavljenih i neizbježnih. Film nije postigao velikoga komerc. uspjeha pa se Leone gotovo isključivo posvetio producentskom radu.
T. Valentić - DirectorSergio LeoneStarsRobert De NiroJames WoodsElizabeth McGovernA former Prohibition-era Jewish gangster returns to the Lower East Side of Manhattan 35 years later, where he must once again confront the ghosts and regrets of his old life.Bilo jednom u Americi (Once Upon a Time in America, 1984), Italija/SAD, boja, 227 min, The Ladd Company, r.: Sergio Leone, sc.: Leonardo Benvenuti, Piero de Bernardi, Enrico Medioli, Franco Arcalli, Franco Ferrini, prema romanu Harryja Greyja, df.: Tonino delli Colli, glazba: Ennio Morricone, ul.: Robert De Niro (Noodles), James Woods (Max), Elizabeth McGovern (Deborah), Treat Williams (Jimmy), Tuesday Weld (Carol), Burt Young, Joe Pesci.
Noodles i Max, adolescenti žid. podrijetla, zajedno odrastaju na njujorškim ulicama te rano postaju gangsteri. Noodles se zaljubljuje u Deborah, ali je osuđen i zatvoren. Izašavši u vrijeme prohibicije, nastavlja s kriminalnom djelatnošću, ali i dolazi u sukob s Maxom.
Leoneov povratak režiji filmska je freska čija je tema odnos između prijatelja, odn. vjernosti i izdaje koje u taj odnos ulaze zbog brutalnih životnih okolnosti. Gotovo četverosatnog trajanja (u izvornoj verziji), s mnoštvom dugih kadrova, pomnom scenografijom i briljantnom glazbom E. Morriconea, ovo je djelo ponajprije pov. rekonstrukcija jednog razdoblja amer. povijesti (tri kronološka segmenta odigravaju se 1922., 1933. i 1968) predstavljenog s neskrivenim simpatijama. Zbog te monumentalnosti odnosi među likovima percipiraju se gotovo kao biblijski, snažno proživljenih osjećaja, te se stoga tragičnost prikazanih zbivanja doima još sudbonosnijom. Zbivanja u filmu nisu prikazana kronološki, već kao niz naznaka iz kojih gledatelj tijekom gledanja rekonstruira cjelovitu priču. Kao i kod mnogih drugih ostvarenja koja teže »monumentalnosti« (trajanjem, vizualnom spektakularnošću, velikim brojem likova ili obuhvaćanjem dužeg razdoblja), i ovaj film kao poentu uzima »jaku« tezu prema kojoj su sva ostala zbivanja u filmu beznačajna (ovdje je to prijateljstvo kao gl. vrijednost). Leoneov je film jedno od najznačajnih ostvarenja gangsterskoga žanra posljednje četvrtine XX. st. zbog čega se katkad zaboravljaju stanoviti nedostatci koji sporadično ozbiljno narušavaju strukturu djela.
T. Valentić - DirectorErnst LubitschStarsCarole LombardJack BennyRobert StackDuring the German occupation of Poland, an acting troupe becomes embroiled in a Polish soldier's efforts to track down a German spy.Biti ili ne biti (To Be or Not to Be, 1942), SAD, c/b, 99 min, Romaine Film, r.: Ernst Lubitsch, sc.: Edwin Justus Meyer, prema priči Melchiora Lengyela i E. Lubitscha, df.: Rudolph Maté, glazba: Werner R. Heymann, ul.: Carole Lombard (Maria Tura), Jack Benny (Joseph Tura), Robert Stack (Sobinski), Felix Bressart (Greenberg), Lionel Atwill (Rawitch), Sig Ruman (pukovnik Ehrhardt), Tom Dugan (Bronski), Stanley Ridges (Silecki), Henry Victor (Schultz), Charles Halton (Doboš).
Neposredno uoči njem. okupacije Poljske 1939., kaz. zvijezda Maria Tura upozna se sa svojim velikim obožavateljem, mladim poručnikom Sobinskim, koji pak iritira njezina egocentričnog supruga Josepha. Nakon okupacije Varšave, Sobinski se vraća iz Engleske kako bi spriječio njem. agenta Sileckog da Gestapou dostavi informacije o polj. pokretu otpora. U pomoć mu priskače Turina kaz. trupa i sam Joseph, koji se prerušava u šefa Gestapoa, a potom, nakon smrti Sileckoga, i u samog Sileckoga.
Remek-djelo E. Lubitscha napadnuto je u vrijeme premijere zbog burlesknog tretiranja nacističke okupacije Poljske. Lubitsch je, međutim, uspjelo kombinirao satirične elemente s nekoliko dokumentarističkih prizora u stilu onodobnih film. novosti i akcijskih ratnih filmova. Pokazavši već time zaokupljenost kombinacijom različitih odnosa, zasnovao je radnju na razrađenom poigravanju suprotnostima (impulzivni mladi poručnik prema izrazito samosvjesnom Turi), na prerušavanju i mijenjanju uloga te miješanju odn. poistovjećivanju fikcije i zbilje. Tako Joseph Tura u susretu s pravim njem. doušnikom Sileckim glumi šefa Gestapoa Ehrhardta, a potom se kao Silecki susreće s Ehrhardtom. Pritom je drugi razgovor zapravo parafraza ranijeg, na kojega se Tura neizravno i referira. Majstorski dinamizirajući tempo, oslanjajući se na neprestano izmjenjivanje postupka plan–protuplan s mizanscenskim zadržavanjem glumaca u istim kadrovima, te na vrhunske glum. kreacije, Lubitsch kritiku nacizma najjasnije iskazuje realizirajući jedan od lajtmotiva – Greenbergov monolog Shylocka iz Mletačkog trgovca. U takvom kontekstu neprestano burleskno izrugivanje nacizmu nadopunjeno je ironiziranjem glum. profesije i upućivanjem na njezinu temeljnu prilagodljivost odn. nestalnost kao metaforu krhkosti identiteta, pa Tura, kad je trikom uvjerio Ehrhardta da je on doista pravi Silecki, biva ponovno razotkriven. Takvo neprestano poigravanje identitetima odraz je, na razini postupka, svjetonazornog stava o krhkosti ravnoteže između komičnoga i tjeskobnoga dočaranog klaustrofobičnim ugođajem scenografije i osvjetljenja, naposljetku i stava o krhkosti braka odn. ljubavne veze (a što je protežna tema čitava redateljeva stvaralaštva), jer je farsični zaplet temeljno uokviren intimističkom pričom o bračnoj krizi sredovječnih zvijezda.
B. Kragić - DirectorVeljko BulajicStarsYul BrynnerHardy KrügerFranco NeroWorld War II drama about the 1943 battle around the Neretva River between Axis forces and Yugoslav partisan units.Bitka na Neretvi (1969), Jugoslavija/Italija/Njemačka, boja, 175 min, Udruženi jugosl. producenti/Igor film/Eichberg film, r.: Veljko Bulajić, sc.: Ratko Đurović, Stevan Bulajić, V. Bulajić, Ugo Pirro, df.: Tomislav Pinter, glazba: Vladimir Kraus-Rajterić, ul.: Ljubiša Samardžić (Novak), Bata Živojinović (Stole), Boris Dvornik (Stipe), Milena Dravić (Nada), Yul Brynner (Vlado), Sergej Bondarčuk (Martin), Franco Nero (Riva), Lojze Rozman (Ivan), Oleg Vidov (Nikola), Curd Jürgens (Lohring), Hardy Krüger (Kranzer), Orson Welles (četnički vođa), Silva Koscina (Danica), Pavle Vuisić.
Partizani se nalaze u okruženju pa gl. stožer naređuje rušenje mosta na Neretvi kako bi se zavarala neprijateljska vojska. Sve je više poginulih, tifus se širi, a partizani grade zamjenski most kako bi spasili civile.
Najspektakularniji i dotad najgledaniji film socijalist. kinematografije, s nizom međunar. zvijezda, snimljen je uz pomoć vojske i ostalih drž. institucija, a privukao je i znatnu pozornost u svijetu (jedan od film. plakata potpisao je P. Picasso). Korektno izložena priča raspršila se među prevelikim brojem likova, a uz nedovoljno pregledan prikaz zbivanja, ugođaj gibanja masa tek je donekle dojmljiv, dok psihološko-emocionalna razrada likova ovisi o vještini neujednačene glum. postave. Nominiran je za Oscara za film na stranome jeziku. U inozemstvu su ugl. distribuirane kraće verzije filma, a B. Herrmann je angažiran za izradu glazbe amer. verzije. Sljedećih je godina snimljeno još nekoliko filmova istoga tipa, npr. Sutjeska (S. Delić, 1973).
N. Gilić - DirectorGillo PontecorvoStarsBrahim HadjadjJean MartinYacef SaadiIn the 1950s, fear and violence escalate as the people of Algiers fight for independence from the French government.Bitka za Alžir (La battaglia di Algeri, 1966), Italija/Alžir, c/b, 135 min, Igor Film/Casbah Film, r.: Gillo Pontecorvo, sc.: G. Pontecorvo, Franco Solinas, df.: Marcello Gatti, glazba: G. Pontecorvo, Ennio Morricone, ul.: Yacef Saadi (Yussef), Jean Martin (pukovnik Mathieu), Brahim Haggiag (La Pointe), Tommaso Neri, Fawzia El Kader.
Okružen u svojemu skloništu, vođa alžirske gerile La Pointe prisjeća se nedavne prošlosti. Zajedno s Yussefom osnovao je Frontu nacionalnog oslobođenja sa sjedištem u Casbahu. Po dolasku franc. padobranske divizije, Fronta je organizirala opći štrajk, ali je franc. zapovjednik Mathieu uspješno uspostavio vojnu vlast. Nakon Yussefova uhićenja, La Pointe ostaje jedini vođa otpora.
Nagrađen Zlatnim lavom u Veneciji, Bitka za Alžir smatra se paradigmatskim primjerom struje političkog filma. Počevši od romantičarskog zamaha u oslikavanju borbe za nacionalno oslobođenje od kolonijalizma (narodna želja za neovisnošću oblikuje borbu bez obzira na snagu kolonijalne vojske ili slabosti revolucionarnog vodstva), Pontecorvo je nastojao precizno rekonstruirati događaje. S tim je ciljem, u suradnji s M. Gattijem, postigao sivu, zrnatu fotografiju, koja filmu daje dokumentarističku fakturu snimki autentičnih događaja te angažirao neprofesionalne glumce (protagonista tumači Y. Saadi, jedan od gerilskih vođa). Priča – ispripovijedana serijom retrospekcija – dijalektikom protivničkih odnosa i pokušajem analize kako revolucionarnog pokreta tako i postupaka kolonijalista (zbog čega je film, uz franc. kolonijalnu desnicu, kritizirala i polit. ljevica) naglašava odmak od jednostrane karakterizacije (Francuzi muče protivnike, ali Alžirci rabe teroristička sredstva protiv civila) dok dočaravanjem tjeskobe obiju strana nadomješta temeljnu shematičnost scenarija. - DirectorRené ClémentStarsMarcel BarnaultJean ClarieuxJean DaurandRecounts the courageous efforts by French railroad workers who were part of an organized resistance during German World War II occupation.Bitka za prugu (La Bataille du rail, 1945), Francuska, c/b, 87 min, Coopérative Générale du Cinéma Français, r.: René Clément, sc.: R. Clément, Colette Audry, df.: Henri Alekan, glazba: Yves Baudrier, ul.: Antoine Laurent (Camargue), Lucien Desagneux (Athos), Robert Leray, Redon, Pauléon, Rauzena, Jean Clarieux.
Za njem. okupacije Francuske, pripadnici pokreta otpora poduzimaju niz diverzija: 1941. tajno prelaze demarkacijsku liniju, 1942. vrše sabotaže, 1943. neuspješno napadaju vlak, a 1944., u vrijeme savezničkog iskrcavanja u Normandiji, uspijevaju zaustaviti njem. opskrbni vlak.
Prvi film R. Clémenta započet kao srednjometr. rekonstrukcijski dok. film o aktivnostima pokreta otpora prerastao je tijekom realizacije u igr. kroniku istih aktivnosti. Djelo zadržava dokumentarističku fakturu, ponajprije angažiranjem ugl. naturščika, kao i uporabom postojećih dok. snimaka (ispadanja vlaka iz tračnica) i izvanprizornog naratora, a dojmljivosti atmosfere pridonosi i razrađena mizanscena s izmjenom lirskih prizora i preciznih prikaza poraza i strijeljanja. Osim vizualnim izgledom i neprofesionalnim glumcima, film s onodobnim tendencijama k izrazitijem realizmu (a posebice s tal. neorealizmom) također korespondira odsutnošću tradicionalnoga individualnog junaka i oslikavanjem kolektivnih akcija. Dobitnik specijalne nagrade u Cannesu 1946., u Francuskoj je utjecao na kodificiranje prikaza pokreta otpora i koncepcije ratnih filmova. - DirectorCarol ReedStarsJames MasonRobert NewtonCyril CusackA wounded Irish nationalist leader attempts to evade police following a failed robbery in Belfast.Bjegunac (Odd Man Out, 1947), Vel. Britanija, c/b, 116 min, Two Cities Films, r.: Carol Reed, sc.: R. C. Sherrif, F. L. Green, prema Greenovu romanu, df.: Robert Krasker, glazba: William Alwyn, ul.: James Mason (Johnny MacQueen), Robert Newton (Lukey), Robert Beatty (Dennis), Fay Compton (Rosie), Cyril Cusack (Pat), F. J. McCormick (Shell), Kathleen Ryan (Kathleen), W. G. Fay (otac Tom).
Vođa ilegalne protubrit. organizacije u Sjevernoj Irskoj, Johnny MacQueen, ranjen je za bijega nakon pljačke banke, poduzete da se namakne novac za organizaciju. Dok ga policija traži po gradu, on se suočava s halucinacijama i nesvjesticama i policijskim doušnicima te pokušava naći izlaz. Sa zaručnicom Kathleen kreće na sastanak sa svećenikom ocem Tomom, ali biva izdan.
Prvo u nizu Reedovih ostvarenja s motivom »čovjeka u bijegu«, prijestupnika kojega prikazuje s neskrivenim simpatijama, ali koji završava tragično (kao paradigmatičan primjer tzv. gubitnika), a kojim redatelj u brit. kinematografiju transponira temeljne značajke franc. poetskog realizma, korespondira također s moralističkim tendencijama u svj. filmu druge pol. 1940-ih. Zaokupljen tvorbom ugođaja tjeskobe i dočaravanjem krhkosti individualne slobode, Reed psih. i fiz. agoniju protagonista dočarava majstorskom kombinacijom ekspresionističke fotografije naglašenih crno-bijelih kontrasta, neobičnih rakursa koji postaju sve nagnutiji s pogoršavanjem junakove situacije, i efektnih subjektivnih kadrova koji pretapanjima i višestrukim ekspozicijama dočaravaju protagonistove halucinacije s inventivnom uporabom zvuka, posebice suprotstavljanja tišine (npr. u sceni pljačke) s hiperboliziranjem uličnog žamora i šumova. Fatalistička predodređenost junakove sudbine iskazana je i pažljivim naglašavanjem vremenske uokvirenosti priče (koja se događa u rasponu od 8 sati, od popodnevne pljačke do junakove smrti u ponoć) – krupnim planovima satova, zvucima crkvenih zvona i informacijama o točnom vremenu u sporednim razgovorima te interpretacijom J. Masona (koji u filmu izgovara tek desetak replika).
B. Kragić - DirectorDavid CronenbergStarsMarilyn ChambersFrank MooreTerry SchonblumA young woman develops a taste for human blood after experimental plastic surgery, and her victims turn into blood-thirsty zombies, leading into a city-wide epidemic.Bjesnoća (Rabid, 1977), Kanada, boja, 91 min, r. i sc.: David Cronenberg, df.: René Verzier; ul.: Marilyn Chambers (Rose), Frank Moore (Hart Read), Joe Silver (Murray Cypher), Howard Ryshpan (Dan Keloid), Patricia Gage (Roxanne Keloid), Susan Roman (Mindy).
Stradavši u prometnoj nesreći pokraj klinike za uljepšavanje dr. Keloida, Rose je podvrgnuta novoj kirurškoj metodi presađivanja tkiva, iz kojeg neplanirano izrasta organ za sisanje ljudske krvi. Zbunjena Rose bježi iz klinike, a Kanadom se širi bjesnoća.
Pomalo nepovezano nizanje događaja nakon operacije izazvalo je neke negativne kritike, no naizgled nezgrapni izlagački stil dojmljivo ilustrira razaranje pravila društva temeljenog na potiskivanju seksualnosti. Neuobičajen smisao za humor vidljiv je u scenama u kojima Rose napada žrtve parodijom muškoga spolnog organa, no podjednako su važni i prizori rastućega kaosa u državi nastanjenoj usamljenim i hladnim ljudima. Tržišno dotad najuspješniji kan. film, Bjesnoća je privukla pozornost i angažiranjem porno-glumice M. Chambers, dok je pozitivno ocijenjeno vješto poigravanje žanrovima, osobito u naglašavanju seksualnih nagovještaja iz priča o vampirima. 1970-ih kritika u cjelini još nije prepoznala složenost Cronenbergova postupka, ali je film djelomice prevrednovan u razdoblju porasta postmodernističkog ukusa 1980-ih.
N. Gilić - DirectorMauritz StillerStarsErik StocklassaBror BergerRichard LundIn 16th century Sweden, the lives of three Scottish mercenaries and a vicar's family intersect after a crime forever alters a small coastal town. As the three try to escape, they find themselves trapped when all ships are frozen in ice.Blago gospodina Arnea (Herr Arnes Pengar, 1919), Švedska, c/b, 81 min, nijemi, Svenska Biografteatren, r.: Mauritz Stiller, sc.: M. Stiller i Gustaf Molander, prema romanu Selme Lagerlöf, df.: Julius Jaenzon, Gustaf Boge, sgf.: Harry Dahlström, ul.: Hjalmar Selander (Arne), Concordia Selander (njegova žena), Richard Lund (Archie), Eric Stocklassa (Philip), Bror Berger (Donald), Mary Johnson (Elsalill), Axel Nilsson (Torarin), Wanda Rothgardt (Berghild).
U Švedskoj u XVI. st. škotski pirati Archie, Donald i Philip bježe iz zatvora. Na putu prema obali opljačkaju i ubiju bogata farmera. Dok čekaju da se led otopi kako bi mogli brodom pobjeći u Škotsku, u luku dolazi Arneova kći Elsalill, koja se, ne znajući za očevu sudbinu, zaljubi u Archieja.
Remek-djelo M. Stillera kombinira detaljnu scenografiju i kostime, lirski prikaz krajolika i dojmljive glum. kreacije (osobito M. Johnson). Zaokupljen ponajprije lik. efektima, Stiller rabi vizualne lajtmotive romantične fabule (snijeg koji naglašava čistoću osjećaja junakinje i pridonosi dojmu nadrealnosti ugođaja, brod okovan ledom kao simbol ljudske ograničenosti, i more kao simbol nadmoći prirode), oštre kontraste svjetla i sjene i dinamičnu montažu kojom naglašava napetost, npr. u sceni paleža Arneove kuće, a među prvima uopće rabi i panorame. Formalna razrađenost filma osobito je vidljiva u dvama završnim prizorima: dinamičnoj sceni u kojoj se Archie pokušava probiti kroz kordon potjere služeći se djevojkom kao štitom, i završnoj sceni pogrebne procesije po snijegu koja je ekspresionističkom kompozicijom i kontrastom bijelog i crnog znatno utjecala na slične prizore u filmovima F. Langa → Nibelunzi, S. M. Ejzenštejna → Ivan Grozni I. i O. Wellesa → Otelo.
G. Molander je 1955. režirao istoimeni zv. remake filma.
B. Kragić - DirectorJohn HustonStarsHumphrey BogartWalter HustonTim HoltTwo down-on-their-luck Americans searching for work in 1920s Mexico convince an old prospector to help them mine for gold in the Sierra Madre Mountains.Blago Sierra Madre (The Treasure of the Sierra Madre, 1948), SAD, c/b, 126 min, Warner, pr.: Henry Blanke, r. i sc.: John Huston prema romanu B. Travena, df.: Ted McCord, glazba: Max Steiner, ul.: Humphrey Bogart (Fred C. Dobbs), Walter Huston (Howard), Tim Holt (Curtin), Bruce Bennett (Cody), Barton MacLane (McCormick), Alfonso Bedoya (Gold Hat), Arturo Soto Rangel (Presidente), Manuel Donde (El Jefe).
U meks. gradu Tampicu 1925. dvojica amer. prosjaka, Dobbs i Curtin, sreću staroga kopača zlata Howarda i s njim kreću u planine Sierra Madre u potragu za zlatom. Kad pronađu bogatu zlatnu žilu, dotad dobroćudni Dobbs zaboravlja na upozorenja iskusnog Howarda o pohlepi koja zahvaća svakoga kopača zlata i počinje optuživati partnere da ga žele pokrasti i ubiti, sve dok posve ne izgubi razum.
Četvrti igr. film J. Hustona, iz perspektive žanra, kombinacija je pustolovnoga filma i vesterna, no tematski predstavlja karakterističan rad redatelja koji u svojim filmovima često ironično prikazuje krajnje posljedice ljudske pohlepe (→ Malteški sokol, → Džungla na asfaltu). Huston u ovoj studiji karaktera preciznim stupnjevanjem opsesivnosti i paranoje gl. lika prikazuje pogubne posljedice koje želja za bogatstvom ostavlja na ljudskom ponašanju, od razaranja prijateljstva do potpune destrukcije ličnosti, te naposljetku do smrti. Iznimno pesimističan, ali etički nedvojben autorski stav, podcrtan je ironičnim, fatalističnim Howardovim gromoglasnim smijehom na kraju filma. Sugestivan vizualni izgled filma obilježava izmjenjivanje ekspresivnih krupnih planova trojice protagonista te naglašena ambijentalna autentičnost. Film je, naime, jedan od prvih u produkciji velikoga holivudskoga studija, sniman na lokacijama, a ne u film. studijima. J. Huston nagrađen je Oscarom za scenarij i režiju, a njegov otac W. Huston Oscarom za sporednu mušku ulogu.
I. Tomljanović - DirectorWalerian BorowczykStarsMichel SimonGeorges WilsonJacques PerrinBlanche is the young, pure, beautiful wife of the Master of the castle, in a secluded land. Every man is in love with her, including the King and his servant Bartolomeo, visiting the Master.Blanche (1971), Francuska, boja, 94 min, Abel & Cherton/Télépresse Films, r., sc., sgf.: Walerian Borowczyk, df.: Guy Durban, glazba: anonimne skladbe iz XIII. st., ul.: Michel Simon (Gospodar), Ligia Branice (Blanche), Georges Wilson (Kralj), Jacques Perrin (Bartholoméo), Lawrence Trimble (Nicolas).
U XIII. st. u jednoj franc. provincijskoj utvrdi živi stari feudalac s mladom i iznimno lijepom suprugom Blanche. U nju se zaljubljuju njegov sin iz prijašnjeg braka Nicolas, potom, prilikom posjeta, sam kralj te njegov paž Bartholoméo. Otkriven u pokušaju zavođenja, kralj za taj čin optuži paža, koji biva pogubljen. Blanche se otruje, Nicolas pogine u dvoboju, a stari se gospodar ubije.
Tragična brutalnost fabule u kojoj gotovo svi gl. likovi nasilno umiru, suprotstavljena je vizualnoj ljepoti kadrova. Borowczyk je sposobnost uživljavanja u duh prošlosti pokazao evocirajući srednjovj. iluminacije rafiniranim kolorom ugl. blijedih tonova i ugođajem dvodimenzionalnosti – lica i objekti snimani su ili frontalno ili iz profila. Umnogome vrhunac autorova promišljanja vizualnog esteticizma, film ujedno razrađuje motiv tjeskobe, materijaliziran junakinjinim zazidavanjem prije smrti, i okrutnosti društv. poretka. Stoga je kraljeva neuslišana erotska žudnja, zbog koje moralno čista Blanche umire, zapravo u funkciji raslojavanja samog poretka i autorove subverzije (čiji su sastavni dio i nadrealistički elementi) koncepcije viteštva i feudalne etike, kojom se Borowczyk idejno naslanja na tezu o »mračnom srednjem vijeku« te istodobno najavljuje posvećivanje motivu erotskog kao sredstvu oslobođenja od društv. stega.
B. Kragić - DirectorNeven HitrecStarsLjubomir KerekesLucija SerbedzijaIvo GregurevicIn a small Croatian village in 1991, a carpenter Kuzma falls for much younger Ana. In spite of their surroundings' opposition towards their relationship, the couple marries and Ana gives birth to their son. Being also familiar with the statuary, he makes a sculpture of Madonna for the local church. A quiet life of the village is disturbed when the first clashes between Croats and Serbs arise.Bogorodica (1999), Hrvatska, boja, 85 min, HRT/Maxima Film, r.: Neven Hitrec, sc.: Hrvoje Hitrec, prema vlastitom romanu Hrvatska Bogorodica, df.: Stanko Herceg, glazba: Darko Hajsek, montaža: S. Zečević, ul.: Ljubomir Kerekeš (Kuzma), Lucija Šerbedžija (Ana), Ivo Gregurević (Rade), Goran Navojec (Đuka), Marija Kohn (Kuzmina majka), Josip Genda, Vanja Drach.
Seosku učiteljicu Anu maltretira zaručnik Đuka pa se uda za stolara Kuzmu. No, kada počne rat, Kuzmin pomoćnik i prijatelj Rade postaje najopasniji neprijatelj, pa se Kuzma bori za Anin i djetetov život.
Nakon nekoliko zapaženih dok. filmova, redatelj N. Hitrec (1967) u dugometr. prvijencu kompetentno pripovijeda vizualno privlačnu ljubavno-akcijsko-polit. priču. Međutim, ni efektna dinamična kamera, podjednako razrađena dinamika unutar prizora, promišljen montažni slijed i ambiciozni glumci nisu osigurali pozitivne ocjene kritike. Neuspjelim se smatraju jednoznačno propagandni scenarij, problematična dramaturgija te nerazrađeni likovi i pridavanje biblijskih konotacija hrv. ratnim stradanjima (npr. Ana pozira Kuzmi za kip Bogorodice s djetetom). U Puli je film osvojio Veliku zlatnu arenu za najbolji film i Zlatne arene za gl. žensku (L. Šerbedžija) i mušku ulogu (I. Gregurević). - DirectorSergei ParajanovStarsSofiko ChiaureliMelkon AlekyanVilen GalstyanThe life of the Armenian poet Sayat-Nova, from childhood to death: his spiritual journey, artistic endeavors, and inner conflicts within the cultural and historical context of Armenia. Hailed as revolutionary by Mikhail Vartanov.Boja nara (Nran goujne/Cvet granata/Sayat Nova, 1971), SSSR, boja, 78 min, Armenfilm, r., sc., montaža i koreografija: Sergej Paradžanov, df.: Martin Šakbazijan, Suren Šakbazijan, glazba: Tigran Mansurijan, ul.: Sofiko Čiaureli (mladi pjesnik, njegova draga, muza, redovnica, anđeo uskrsnuća, pantomimičar), Melkop Alekijan (pjesnik kao dječak), Vilen Galestijan (pjesnik u samostanu), Georgij Gegečkori (stari pjesnik), Onik Minasijan (knez), Spartak Bagašvili (pjesnikov otac), Medeja Đaparidze.
Simbolička biografija armenskoga lirskog pjesnika Harutjuna Sajadjana (1722–1801), poznatog kao Sajat-Nova (kralj pjesme), koji je mlad postao popularan kao ašugh (rapsod), kratko bio dvorski pjesnik, da bi, protjeran, našao utočište u samostanu. Film je organiziran u osam naslovljenih dijelova, uokvirenih prologom i epilogom. Odlike poezije Sajat-Nove, formalna preciznost te filigranski nijansiran izraz, određuju film. oblikovanje i tvore sadržaj filma, za koji se u prologu eksplicitno kaže da »nije prava biografija Sajat-Nove, velikoga armenskog pjesnika iz XVIII. st., nego nastojanje da se film. medijem izraze njegove pjesničke slike.« Svako »poglavlje« prikazuje razdoblje iz života pjesnika, kojega igra troje glumaca, nižući njegove životne uloge, od dječaka iniciranog u svijet knjige, preko tkalca sagova, dvorskog pjesnika i redovnika, do smrtne duše koja susreće đavla i anđela uskrsnuća. Prema izjavi Paradžanova, film »ne sadrži nijednu pov. činjenicu«, a uporaba etnografskih spoznaja o armenskoj kulturi, predočavanjem iz njezina vlastitog očišta, približava ga načelima magijskog realizma. Iako strukturno i tematski sličan → Andreju Rubljovu, te srodan nadrealističkoj poetici, film razvija izrazito idiosinkratičan film. jezik, zasnovan na strogo formaliziranoj ikonografiji i koloritu bizantskih mozaika, biblijskih iluminacija i armenskih tapiserija, statičnoj kameri, simboličkom slaganju boja i naglašeno geometrijskoj kompoziciji kadrova, koji razvijaju vlastitu plastičnost i dinamiku. Odsutnost dijaloga, uporaba međunatpisa supostavljenih i komplementarnih prikazanome, zvukovni kolaž nar. glazbe, crkvenog pjevanja i prirodnih zvukova, precizno koreografirani pokreti, uz gotovo isključivo plošne kadrove, usmjeravaju pozornost na specifičnu vizualnost pokretnih slika kao dinamičkog prikaza statičnog i verbalnog, ustrojenih po načelu kumulativne međuovisnosti, a ne kauzalne linearnosti. Ovaj je film najradikalnije izveden redateljev stav da je moguće »statičnošću postići dinamiku«, pri čemu se »mutacijom podupire dramaturgija«. Snimljen 1969., film je sovj. cenzura zabranila zbog nerazumljivosti, no zalaganjem S. J. Jutkjeviča ipak je 1971. u ograničenu distribuciju puštena nešto skraćena verzija, koju je on montirao. Nadahnut filmom, engl. kompozitor J. Anderson skladao je 1994. istoimeno djelo za flautu i klavir.
T. Brlek - DirectorArthur PennStarsWarren BeattyFaye DunawayMichael J. PollardBored waitress Bonnie Parker falls in love with an ex-con named Clyde Barrow and together they start a violent crime spree through the country, stealing cars and robbing banks.Bonnie i Clyde (Bonnie and Clyde, 1967), SAD, boja, 111 min, Tatira-Hiller/Warner, r.: Arthur Penn, sc.: David Newman, Robert Benton, df.: Burnett Guffey, glazba: Charles Strouse, ul.: Warren Beatty (Clyde Barrow), Faye Dunaway (Bonnie Parker), Gene Hackman (Buck Barrow), Estelle Parsons (Blanche), Michael J. Pollard (C. W. Moss), Denver Pyle (Frank Hamer), Dub Taylor (Ivan Moss), Gene Wilder (Eugene Grizzard).
Teksas, 1931. Ruralni mladi par, Clyde Barrow i Bonnie Parker, osnivaju bandu koja se ubrzo pročuje pljačkama banaka i ubojstvima. Medijski odjek njihovih pothvata učini ih slavnima, što im pomogne u prevladavanju seksualnih frustracija. Međutim, policijski obruč oko njih sve se više steže.
Krenuvši od stvarnih gangstera B. Parker i C. Barrowa, A. Penn je scenarij, uz producentsku podršku W. Beattyja, uklopio u viđenje kriminalaca kao romantičarskih odmetnika od rigidnog društv. okružja i monotonije prosječne egzistencije. Kao i u njegovim ranijim filmovima → Ljevorukom revolverašu i Potjeri bez milosti (1966), odmetnici postaju žrtve društv. većine koja ne pristaje na izdvojenost i različitost, no ovaj se put takav stav poklapa s duhom vremena obilježenim kontrakulturnim nastupom mladog naraštaja, koji je film entuzijastično prihvatio. Izrazito epizodična kompozicija, naglašena glazb. pratnja prizora (s pjesmama), brze i nagle montažne spone, vizualna izražajnost, isprepletanje gangsterskog filma i melodrame s elementima komedije, filma ceste i filma nostalgije, prožetost društveno-kritičkim natruhama i tada smjelim erotskim tonovima te intenzivnim prikazom nasilja učinili su film senzacijom. Penn je još jednom nakon Ljevorukog revolveraša eksplicitno posegnuo za psihoanalitičkim motivima (pištolj kao nadomjestak penisa, pljačka kao zamjena za seksualni čin), a posebno je zanimljivo povezivanje stjecanja seksualne moći s medijskom afirmacijom, kao intrigantan komentar esencijalne uloge medija u amer. društvu. Gotovo jedinstveno kritičarsko viđenje filma kao presudnoga prijelaznog ostvarenja iz klasičnog u moderno razdoblje amer. kinematografije možda je donekle pretjerano te zanemaruje neke nedostatke (npr. osciliranje Clydeova lika između poremećenog infantilizma i romantičarske tradicije). Završna sekvenca pogibije naslovnih junaka stekla je antologijski status vizualnom atraktivnošću i montažnom razrađenošću (nazivana je »baletom krvi i metaka u slow-motionu«) te emocionalnim trenutkom međusobnih pogleda junaka prije masakra kojim upućuju na spoznaju vlastitoga kraja. Oscarima su nagrađeni fotografija i sporedna glumica (E. Parsons).
D. Radić - DirectorTerrence MalickStarsRichard GereBrooke AdamsSam ShepardA hot-tempered farm laborer convinces the woman he loves to marry their rich but dying boss so that they can have a claim to his fortune.Božanstveni dani (Days of Heaven, 1978), SAD, boja, 95 min, O. P. Productions, r. i sc.: Terence Malick, df.: Nestor Almendros (i Haskell Wexler), glazba: Ennio Morricone, Camille Saint-Saëns, ul.: Richard Gere (Bill), Brooke Adams (Abby), Sam Shepard (vlasnik farme), Linda Manz (Linda), Robert Wilke (predradnik).
Neposredno pred I. svj. rat, Bill u tučnjavi ubije predradnika u čeličani u predgrađu Chicaga, te se on, njegova djevojka Abby i malodobna sestra Linda zapošljavaju kao nadničari na farmi u Teksasu. Predstavljajući se kao Billova sestra, Abby se nakon žetve udaje za farmera, uvjerena kako je ovaj smrtno bolestan, a Bill, zbog farmerove sumnjičavosti, odlazi s letećim cirkusom. Nakon godinu dana Bill se vraća, opet u vrijeme žetve, sada popraćene najezdom skakavaca, a suparništvo dvaju muškaraca završava ubojstvom farmera.
Fabula koja »prerađuje temu Krila golubice Henryja Jamesa, zamjenjujući spolove i premještajući protagoniste u radničku klasu« (R. Wood), predočena je supostavljanjem eliptičnih komentara djevojčice Linde u izvanprizornoj naraciji i brižljivo komponiranih kadrova složene vizualne simbolike. Izoštrena dubinska fotografija N. Almendrosa, uz prirodno osvjetljenje, prikazuje likove pretežno u prostranim eksterijerima, uokvirene nebom, žitnim poljima, rijekama, najčešće u zagasitim bojama sumraka ili zore, razrađujući dijalektički međuodnos pojedinosti i cjeline, subjektivnog i objektivnog, kako na razini (ne)mogućnosti individualnog djelovanja u sukobu sa silama prirode, tako i na planu njihove složene povratne sprege u nastanku umj. djela. Dok. fotografije Lewisa Hinea sa špice filma anticipiraju pojedine motive i učinak distanciranosti prikaza, ali i upućuju na specifičnost filmskoga u odnosu na fotografsko: iznimno pokretljiva kamera, prizori složenih fizičkih aktivnosti i prirodnih pojava te tečna montaža naglašavaju dinamičku prirodu film. slike i uvjerljivost fikcionalne iluzije. Niz prividno diskontinuiranih sekvenci i pomno konstruiranih a fabularno nefunkcionalnih prizora, čvrsto su strukturirani »trokutom mimetičke žudnje« u kojemu protagonisti međusobnom imitacijom pokreću radnju koja nužno dovodi do konačnog uništenja. Posredovanje žudnje ovisi o gledanju i ugledanju na drugoga pa farmer teleskopom promatra Billa i Abby, Bill uhodi mladence, a čitavu situaciju iz svoje naivno-distancirane vizure promatra i komentira Linda. Prikazujući kretanje Billa i Abby od smrtonosne čeličane prema plodnim žitnim poljima, putanju farmerove žudnje od ispraznog obilja do obiteljske sreće, Lindinu inicijaciju u okrutnost svijeta odraslih te prirodne cikluse rađanja i uništenja, kao varijante putovanja prema konačnom smirenju kroz nužno efemerne »dane« žuđenog blaženstva, film opisuje vlastiti put bilježenja prolaznosti u nastojanju da stvori trajnost. Djelo »pjesnika i filozofa«, Malickov film, »majstorski rabeći dijalektiku opreka romantizam–realizam, statično–pokretno, osjetilno–racionalno, nevinost–iskustvo, priroda–industrija, stvarnost–privid« izražava »proturječja kulture koja ga je stvorila« (M. Ciment). N. Almendros nagrađen je Oscarom za fotografiju, koju je V. Storaro opisao kao »san svih snimatelja«.
T. Brlek - DirectorHenry SelickStarsDanny ElfmanChris SarandonCatherine O'HaraJack Skellington, king of Halloween Town, discovers Christmas Town, but his attempts to bring Christmas to his home causes confusion.Božićna noćna mora (The Nightmare Before Christmas, 1993), SAD, animirani, boja, 76 min, Skellington Productions/Touchstone Pictures, pr.: Tim Burton, Denise DiNovi, r.: Henry Selick, sc.: Caroline Thompson, Michael McDowell, df.: Pete Kozachik, glazba: Danny Elfman, glasovi: Chris Sarandon (Jack), D. Elfman (Jackove i druge pjesme), Catherine O’Hara (Sally, Shock), William Hickey (dr. Finklestein).
Gospodara Noći vještica Jacka Skellingtona oduševe rituali Božića, pa odluči oteti Djeda Mraza i zauzeti njegovo mjesto. No, horde nakaza i čudovišta pogrešno shvaćaju smisao Božića.
Nastao prema ideji, likovima i vizualnim nacrtima T. Burtona te pod njegovim nadzorom, film je hvaljen i zbog neočekivana preporoda animacije lutaka. Najčešće je uspoređivan s Burtonovim igr. filmovima, u kojima simpatične čudake i čudovišta muči društv. neprilagođenost, no medij anim. filma omogućio je slobodnija vizualna rješenja, uz važnu ulogu zvuka (Elfmanova glazba i tekstovi uspoređivani su s najboljim ostvarenjima mjuzikla). Pod ikonografskim utjecajem filmova strave 1940-ih i 1950-ih, poznati motivi iz popularne kulture prerađeni su u dojmljivi svijet, u kojemu vladaju posebni zakoni s nejasnom granicom dobra i zla. Naslov se katkada navodi kao Tim Burton’s The Nightmare Before Christmas.
N. Gilić - DirectorJohn LandisStarsJohn BelushiDan AykroydCab CallowayJake Blues rejoins with his brother Elwood after being released from prison, but the duo has just days to reunite their old R&B band and save the Catholic home where the two were raised, outrunning the police as they tear through Chicago.Braća Blues (The Blues Brothers, 1980), SAD, boja, 133 min, Universal, r.: John Landis, sc.: Dan Aykroyd, J. Landis, df.: Stephen M. Katz, glazba: Elmer Bernstein, ul.: John Belushi (Joliet Jake Blues), Dan Aykroyd (Elwood Blues), Cab Calloway (Curtis), Carrie Fisher, John Candy.
Dva brata Blues pokušavaju spasiti sirotište u kojemu su odrasli.
Landisova se svojevrsna posveta najpopularnijim amer. žanrovima (komedija/akcijski film/mjuzikl) temelji na likovima koje su D. Aykroyd i J. Belushi, kao dva kultna poklonika klas. bluesa, r’n’b-a, soula i jazza, razvili u popularnom televizijskom humorističnom serijalu Saturday Night Live. Privlačnost Aykroydova scenarija i Landisove režije razvidna je u neobuzdanosti dogodovština protagonista te čini dobar preduvjet za film bez ikakvih narativnih kočnica, u tradiciji amer. nijeme komedije i komičarskih skupina, poput braće Marx ili Three Stooges. Složenica »epska komedija«, kojom kritičari često označuju Braću Blues, iako hiperbolična, primjenjiva je na film.
S. Zečević - DirectorRainer Werner FassbinderStarsHanna SchygullaKlaus LöwitschIvan DesnyMaria marries Hermann Braun in the last days of World War II, only for him to go missing in the war. Alone, Maria puts to use her beauty and ambition in order to find prosperity during Germany's "economic miracle" of the 1950s.Brak Marije Braun (Die Ehe der Maria Braun, 1978), SR Njemačka, boja, 120 min, Albatros Produktion/Trio Film/WDR/Filmverlag der Autoren, r.: Reiner Werner Fassbinder, sc.: Peter Märthesheimer, Pea Fröhlich, prema ideji R. W. Fassbindera, df.: Michael Ballhaus, glazba: Peer Raben, ul.: Hanna Schygulla (Maria Braun), Klaus Löwitsch (Hermann Braun), Ivan Desny (Karl Oswald), Gottfried John (Willi Klenze), Elisabeth Trissenaar (Betti Klenze), Gisela Uhlen (majka), George Byrd (Bill).
Nekoliko mjeseci nakon svršetka II. svj. rata, Maria Braun dobije vijest da joj je voljeni muž Hermann poginuo te se upušta u vezu s amer. crnačkim vojnikom Billom. Hermann se iznenada vraća i završi u zatvoru, priznavši Billovo ubojstvo koje je iz nehata počinila Maria. Ona započne karijeru poslovne žene, želeći steći imutak koji će im omogućiti ugodan život po njegovu izlasku iz zatvora.
Sižejno se oslanjajući na tradiciju holivudske melodrame, napose D. Sirka, Fassbinder je kreirao film koji istu tradiciju ugl. iznevjerava, zauzevši distanciranu autorsku poziciju spram likova i zbivanja. Opora, mjestimično i turobna intonacija, kao i dominantna emocionalna suzdržanost protagonistice dodatno razgrađuju preuzet žanrovski model. Tematizirajući individualnu sudbinu snažne junakinje posvećene cilju, F. povlači usporedbu između nje i poslijeratne SR Njemačke: Maria Braun tako simbolizira Njemačku koja je, oslanjajući se na amer. pomoć, doživjela gosp. preporod, ali »izgubila dušu«. Kobni završetak filma doima se kao autorova poruka o konačnim posljedicama takva stanja, no može se čitati i u kontekstu rodne teorije. Naime, činom žrtvovanja Marijin muž približava se tradic. ženskoj ulozi, dok Marijino posvećenje karijeri tradicionalno odgovara muškoj ulozi. Po izlasku iz zatvora muž se ne vraća ženi prije nego što sam zaradi novac i tako povrati izgubljen rodni status, no kako žena ne odustaje od karijere posljedica je bračna zajednica koja se sastoji od dvaju »rodnih muškaraca«. Stoga se završna eksplozija, koja okončava takav brak, može shvatiti i kao autorov komentar o rodnoj prirodi bračnih odnosa. Kritika je (npr. F. Truffaut) kao posebnu vrijednost filma naglašavala upravo autorov ravnopravan tretman ženskih i muških likova.
D. Radić - DirectorAnte BabajaStarsManca KosirVelimir 'Bata' ZivojinovicFabijan SovagovicBeautiful but ailing girl is married to a harsh man who doesn't care for her. Only after she dies does he realize that he actually loves her.Breza (1967), Hrvatska, boja, 92 min, Jadran film, r.: Ante Babaja, sc.: Slavko Kolar, A. Babaja, Božidar Violić (prema novelama S. Kolara), df.: Tomislav Pinter, glazba: Anđelko Klobučar, sgf.: Željko Senečić, ul.: Manca Košir (Janica), Velimir Bata Živojinović (Marko Labudan), Fabijan Šovagović (Joža Sveti), Nela Eržišnik (Dora), Stane Sever (gl. šumar), Stjepan Lektorić, Hermina Pipinić.
Nježna i osjetljiva Janica, koju obožava poremećeni Joža Sveti, prihvaća udvaranje lugara Marka te se uda za njega. Sirovi zavodnik Marko ne napušta svoje navike te zapušta Janicu koja pobaci i umre. Ubrzo nakon sprovoda Marko, na Jožino zgražanje, odlazi u svatove kao barjaktar.
Preglednim pripovijedanjem film se nastavlja na stil Kolarovih novela prema kojima je snimljen (Breza i Ženidba Imre Futača), no struktura je obogaćena duljim kadrovima, dojmljivom fotografijom te izrazito filmičnim ugođajem sklada slike i zvuka. Fatalistička filozofija i opsesija protokom vremena te prolaznošću tijela (tipična za Babajine filmove) razvidna je u kontrastu pojave i glum. stila Janice (rudimentarna gluma privlačne manekenke) i Marka (samouvjeren nastup iskusna glumca), u montažnoj sekvenci s brojalicom (Lepi pucek, crni cucek, jedna pura, dva pandura, vsakom dojde smrtna vura), sporednom liku Babice koja prede vunu bez obzira na životne nedaće. Surovost društva prema posebnim ljudima nije banalizirana idealizacijom tih likova – Janica nije sasvim svjesna realnosti te je nesposobna za samoodržanje, dok Joža ima crtu fanatične poganske mistike, s konotacijama destruktivnog puritanizma. Slikovnost filma hvaljena je zbog uspješnog upućivanja na ugođaj, boje i kompoziciju hrv. naivnih slikara. No, prilagodba osvjetljenja i boje raspoloženjima likova, s kulminacijom u trenutku Markove spoznaje, potom razrađeni prikaz materijalnosti i svakodnevice te složeni svjetlosni efekti zrnaste film. fotografije usporedivi su i s akademskim slikarskim stilovima. Konačni dojam estetizacije i modernističke artificijelnosti u prikazu seoskih događaja u zanimljivom je kontrastu s doslovnošću mnogih značenjskih struktura te pojednostavljenom psihologijom nekih likova. Na festivalu u Puli film je nagrađen Brončanom arenom za film (ex aequo), dok je V. B. Živojinović osvojio Zlatnu arenu za glumca, a T. Pinter za kameru. U kasnijim anketama redovito je u samom vrhu najboljih hrv. filmova uopće.
N. Gilić - DirectorRandal KleiserStarsJohn TravoltaOlivia Newton-JohnStockard ChanningGood girl Sandy Olsson and greaser Danny Zuko fell in love over the summer. When they unexpectedly discover they're now in the same high school, will they be able to rekindle their romance?Briljantin (Grease, 1978), SAD, boja, 110 min, Paramount, r.: Randal Kleiser, sc.: Bronte Woodard, Allan Carr prema istoimenomu kaz. mjuziklu Jima Jacobsa i Warrena Caseyja, df.: Bill Butler, pjesme: Jim Jacobs, Warren Casey, Barry Gibb, koreografija: Patricia Birch, ul.: John Travolta (Danny Zuko), Olivia Newton-John (Sandy Olsson), Stockard Channing (Rizzo), Jeff Conaway (Kenickie), Didi Conn (Frenchy), Barry Pearl (Doody), Michael Tucci (Sonny), Eve Arden (ravnateljica McGee).
Ljetna romansa Dannyja i Sandy naglo prestaje povratkom u srednju školu, koju međutim, njezinim doseljenjem, počnu zajedno polaziti. Kao vođa »T-Birdsa«, grupe »zločestih momaka«, Danny ne želi ugroziti reputaciju pokazujući pred prijateljima osjećaje prema djevojci. Slijede brojne svađe i pomirenja te utrka automobilima sa suparničkim Scorpionsima.
Ekranizacija popularnoga brodvejskog mjuzikla (na repertoaru 1972–80) uklapa se u trend nostalgičnih reminiscencija na 1950-e i pokušaj revitalizacije mjuzikla usmjeravanjem na tinejdžersku publiku. Film očituje fascinaciju ikonografijom razdoblja, dok atraktivnim bojama i raskošnom inscenacijom glazbeno-plesnih prizora nastoji postići maksimalan eskapistički učinak, izbjegavajući potencijalno zahtjevnije segmente priče (npr. problem tinejdžerske trudnoće). Najgledaniji film 1978. popraćen je jednako popularnim soundtrackom s dopadljivim pjesmama vedra ili sentimentalna prizvuka (posebice naslovna u izvedbi Frankiea Vallija te za Oscara nominirana pjesma Hopelessly Devoted to You Johna Farrara). God. 1982., s izmijenjenom gl. glum. postavom, snimljen je nastavak Briljantin 2 P. Bircha.
D. Primorac - DirectorHarry BeaumontStarsBessie LoveAnita PageCharles KingA pair of sisters from the vaudeville circuit try to make it big time on Broadway, but matters of the heart complicate the attempt.Brodvejska melodija (The Broadway Melody, 1929), SAD, c/b, 110 min, MGM, pr.: Irving G. Thalberg, Lawrence Weingarten, r.: Harry Beaumont, sc.: Edmund Goulding, Norma Houston, James Gleason, df.: John Arnold, glazba: Nacio Herb Brown, Arthur Freed, George M. Cohan i Willard Robinson (pjesme), kor.: George Cunningham, ul.: Charles King (Eddie Kearns), Anita Page (Queenie), Bessie Love (Hank), Kenneth Thomson (Jock Warriner), Eddie Zane (Francis Zanfield).
Dvije sestre, plesačice i pjevačice Hank i Queenie Mahoney, dolaze u New York, gdje ih pisac songova Eddie Kearns angažira za svoju glazb. točku u mjuziklu Brodvejska melodija Francisa Zanfielda. Iako duže vrijeme zaručen s Hank, Eddie se ubrzo zaljubljuje u Queenie, kojoj se udvara bogati plejboj Jock Warriner.
Prvi potpuno zv. film tvrtke MGM, ujedno je i prvi uopće s izvornom, za nj pisanom glazbom, te prvi mjuzikl nagrađen Oscarom za najbolji film. Narativnom je formulom romantičnoga zapleta na pozadini postave kaz. mjuzikla, s različitim tipskim likovima (ambiciozne pjevačice, samozatajni financijaš, ironične plesačice) započeo seriju sličnih filmova, a odlikuje se i satiričnim elementima (likovi producenta Zanfielda i plejboja Warrinera aludiraju na stvarne film. producente Darryla F. Zanucka i Jacka L. Warnera). - DirectorTim BurtonStarsAlec BaldwinGeena DavisMichael KeatonThe spirits of a deceased couple are harassed by an unbearable family that has moved into their home, and hire a malicious spirit to drive them out.Bubimir (Beetlejuice, 1988), SAD, boja, 92 min, Warner/Geffen, r.: Tim Burton, sc.: Michael McDowell, Warren Skaaren, Larry Wilson, df.: Thomas E. Ackerman, glazba: Danny Elfman, sgf.: Bo Welch, ul.: Alec Baldwin (Adam), Geena Davis (Barbara), Michael Keaton (Betelgeuse), Winona Ryder (Lisa), Jeffrey Jones (Charles Deetz), Catherine O’Hara (Delia Deetz), Glenn Shadix (Otho), Sylvia Sidney (Juno).
Duhovi nesretno stradalih Adama i Barbare zarobljeni su u vlastitome domu, u koji useljava snobovska obitelj Deetz s povučenom kćeri Lisom. Očajni, Adam i Barbara prizivaju zloglasnoga demona Betelgeusea, istjerivača živih.
Do detalja dizajnirana fantazija koristi se motivima iz širokoga raspona popularne kulture i film. povijesti, kombinirajući stravu i komiku s elementima ugođaja bajke. U svijetu mrtvih, kao i u svijetu živih ima dobrih i zlih bića (kao i onih nesvodivih na dobro i zlo), pa estetika odvratnosti, vizualni i zvučni kontrasti te neočekivani ikonografski spojevi, upućuju na tipično postmodernističko izlaganje. Demon blijeda lica i maštoviti kostimi i scenografija tipični su za autorov opus (→ Batman, → Božićna noćna mora), a Ve Neil, Steve La Porte i Robert Short dobili su Oscara za šminku. Na temelju filma nastala je istoimena (umjetnički nezanimljiva) crtana tv serija.
N. Gilić - DirectorBilly WilderStarsWilliam HoldenGloria SwansonErich von StroheimA screenwriter develops a dangerous relationship with a faded film star determined to make a triumphant return.Bulevar sumraka (Sunset Blvd., 1950), SAD, c/b, 110 min, Paramount, r.: Billy Wilder, sc.: B. Wilder, Charles Brackett, D. M. Marshman Jr., prema Brackettovoj i Wilderovoj priči, df.: John F. Seitz, glazba: Franz Waxman, sgf.: Hans Dreier, John Meehan, ul.: Gloria Swanson (Norma Desmond), William Holden (Joe Gillis), Erich von Stroheim (Max von Mayerling), Nancy Olson (Betty Schaefer), Fred Clark (Sheldrake), Jack Webb (Artie Green), C. B. DeMille, Hedda Hopper, Buster Keaton, H. B. Warner, Anna Q. Nilsson.
Nakon što se, bježeći od vjerovnika, skloni u raskošnu vilu bivše zvijezde nij. filma Norme Desmond, neuspješni holivudski scenarist Joe Gillis postaje njezin suradnik na pisanju scenarija za film Salome, kojim se ona misli senzacionalno vratiti u svijet filma. Gillis ubrzo postaje i ljubavnik vidljivo starije i osamljene Norme, kojoj je dotad jedino društvo predstavljao njezin bivši redatelj, a sada sluga, Max von Mayerling.
U najambicioznijem djelu prve faze red. karijere, Wilder vrhunski razrađuje svoje poetičke i tematske preokupacije. To se odnosi ponajprije na zaokupljenost motivom obmane, počevši od ciničnog prikaza Hollywooda kao svijeta »tvornice snova« koji živi od iluzija, preko određenja sudbina gl. likova obmanjivanjem drugih, ali i samoobmanjivanjem, do samog završetka, u kojemu Norma, nakon što je ubila Gillisa, tumači svjetla policijskih i novinskih reflektora kao vlastiti povratak na ekran. Wilder do vrhunca dovodi i svoju sklonost prema verbalnoj eksplikaciji pa u središnju priču filma uvodi unutarnji monolog mrtvaca. Osim što do paradoksa dovodi omiljeni postupak film-noira, stilizacijski efekt takvog početka naglašava temeljnu strukturnu preokupaciju filma odnosom stvarnosti i iluzije, što Wilder provodi i nizom sporednih situacija i motiva: bivšu zvijezdu glumi G. Swanson (sama vrhunska zvijezda nij. filma), redatelj C. B. DeMille tumači samoga sebe na snimanju spektakla Samson i Dalila, isto kao što se u (nijemim) ulogama junakinjinih kartaških partnera pojavljuju bivše zvijezde nij. filma (npr. B. Keaton), a Norma komentira superiornost nij. filma gledajući kadrove iz jednoga svojeg filma u Mayerlingovoj režiji – zapravo kadrove iz nedovršene Kraljice Kelly, koju je režirao upravo von Stroheim. Načelo kontrasta dosljedno je provedeno i klaustrofobičnom fotografijom jasnih svjetlosnih kontrasta te suprotstavljanjem interpretacija W. Holdena, oslonjenog isključivo na (često banalne) cinične replike, i G. Swanson, koja stanja iskazuje i facijalno. Bogatstvo kult. aluzija razvidno je i u crnohumornim referencama na film strave (smještanje radnje u osamljenu kuću, paralele između Normina prisilnog povlačenja i motiva prerane sahrane), a djelo je zanimljivo i kao prvi viokobudžetni holivudski film koji tematizira ljubavnu vezu starije žene i mlađeg muškaca. Nominiran za 11 Oscara (i za nabolji film), nagrađen je trima – za scenarij prema predlošku, crno-bijelu scenografiju i glazbu.
B. Kragić - DirectorNicholas RayStarsJames DeanNatalie WoodSal MineoA rebellious young man with a troubled past comes to a new town, finding friends and enemies.Buntovnik bez razloga (Rebel Without a Cause, 1955), SAD, boja, 111 min, Warner, r.: Nicholas Ray, sc.: Stewart Stern, N. Ray (priča), df.: Ernest Haller, glazba: Leonard Rosenman, ul.: James Dean (Jim Stark), Natalie Wood (Judy), Sal Mineo (Plato), Jim Backus (Frank Stark), Ann Doran (gđa Stark), Dennis Hopper (Goon), Corey Allen (Buzz), Edward Platt (Ray Fremick).
Obitelj Stark mora se seliti zbog problema adolescenta Jima, koji se zbližuje s Judy i senzibilnim mladićem Platom. Iako mu savjetnik za mlade Ray istinski želi pomoći, Jim, željan obiteljske ljubavi, ne može se skrasiti u novoj sredini te nema snage odbiti najbesmislenije izazove za dokazivanje hrabrosti.
Vrlo utjecajna sumorna melodrama nije samo presudan čimbenik stvaranja legende o J. Deanu, nego i paradigmatičan primjer jednoga tipa raspoloženja te obrade teme buntovne mladeži u amer. i eur. filmu što je poslije našlo odjek i u novome valu. Osobito je važnim smatrano smještanje delinkvencije u srednji društv. sloj, a kritika je isticala dojmljivu opresivnu atmosferu koja guši junaka privlačnog raznim slojevima adolescenata diljem svijeta. Često su hvaljeni J. Dean i drugi glumci (N. Wood, S. Mineo) te suptilna karakterizacija emocionalno i seksualno frustriranih likova adolescenata. Redatelj je dokazao vještinu pripovijedanja bogatoga konotacijama, zbog koje je osobito hvaljen u eur. film. kritici. Iako prema nekim mišljenjima Platova nesretna sudbina preočito ogoljuje temeljne značajke teme, ta se očitost može opravdati žanrovskom poetikom melodrame. Za Oscara su nominirani N. Ray (za izvornu priču) te N. Wood i S. Mineo. - DirectorGiovanni PastroneStarsItalia Almirante-ManziniLidia QuarantaBartolomeo PaganoCabiria is a Roman child when her home is destroyed by a volcano. Sold in Carthage to be sacrificed in a temple, she is saved by Fulvio, a Roman spy. But danger lurks, and hatred between Rome and Carthage can only lead to war.Cabiria (1914), Italija, c/b, 148 min (postoji i verzija od 95 min, izvorna verzija trajala je oko 180 min), nijemi, Itala Film, r.: Giovanni Pastrone, sc.: G. Pastrone, Gabriele D’Annunzio, df.: Segundo de Chomón, Eugenio Bava, Augusto Battagliotti, Natale Chiusano, Carlo Franzeri, Giovanni Tomatis, spec. efekti: S. de Chomón, E. Bava, ul.: Lidia Quaranta (Cabiria), Catena (Cabiria kao djevojčica), Italia Almirante-Manzini (Sofonisba), Bartolomeo Pagano (Maciste), Umberto Mozzato (Fulvio Aksila), Gina Marangoni (Croessa), Dante Testa (Kartalo), Luigi Chellini (Scipion), Enrico Gemelli (Arhimed), Emilio Vardannes (Hanibal).
Vrijeme II. punskog rata. Erupcija Etne izazove kaos u kojemu fenički gusari ugrabe plemenitašku djevojčicu Cabiriju i njezinu dadilju Croessu. Prodaju ih kartaškom svećeniku Kartalu, koji djevojčicu namjerava žrtvovati Molohu. Rimski špijun Fulvio Aksila i njegov rob Maciste oslobode Cabiriju te ona postaje služavka kartaške princeze Sofonisbe.
Najčuveniji i vrhunski izdanak specifično tal. žanra pseudopov. spektakla. Iako je kao oslonac navođeno klas. historiografsko Livijevo djelo Od osnutka grada, Pastrone je napisao posve fiktivnu priču, dok je D’Annunzio odgovoran samo za patetične međunaslove (među najduljima u povijesti filma) i neobična imena likova. Za povijest filma djelo je značajno zbog vožnji kamere na, za tu priliku specijalno konstruiranim, kolicima, što je u nekoliko slučajeva omogućilo tzv. montažu unutar kadra, potom zbog učinkovite uporabe umjetnog osvjetljenja, za ono doba fascinantnih spec. efekata (erupcija Etne) te monumentalne scenografije (napose Molohova hrama). C. je izravno utjecala na Griffithovu → Netrpeljivost, poetiku C. B. De Millea, kao i žanr pov. spektakla općenito.
D. Radić - DirectorFederico FelliniStarsGiulietta MasinaFrançois PérierFranca MarziA waifish prostitute wanders the streets of Rome looking for true love but finds only heartbreak.Cabirijine noći (Le notti di Cabiria, 1957), Italija/Francuska, c/b, 110 min (restaurirana verzija 117 min), Dino de Laurentis/Les Films Marceau, r.: Federico Fellini, sc.: F. Fellini, Ennio Flaiano, Tullio Pinelli, df.: Aldo Tonti, glazba: Nino Rota, ul.: Giulietta Masina (Cabiria), François Périer (računovođa Oscar D’Onofrio), Amedeo Nazzari (glumac Alberto Lazzari), Franca Marzi (Wanda), Dorian Gray (Jessy), Aldo Silvani (hipnotizer).
Naivna i prostodušna rimska prostitutka Cabirija živi u otrcanom predgrađu maštajući o ljubavi i ljepšem životu. Nakon brojnih razočarenja, njezin je neumorni optimizam na najvećoj kušnji kad joj se počne udvarati računovođa Oscar.
Film se odlikuje dojmljivom atmosferom rimske bijede u kojoj je, kao i u pripovjedačkome stilu, očita neorealistička poetika, premda s naglašenijim sentimentalnim elementima. Glazba, scenografija i fotografija funkcionalno su usklađene sa sigurnom režijom, a jednu od svojih najboljih uloga u ovome je filmu ostvarila G. Masina. Tragičnost naslovne junakinje ona podcrtava suptilnim komičnim naglascima, zbog kojih je uspoređivana i s Ch. Chaplinom, a ime njezina lika ironično je preuzeto iz nij. klasika (pov. spektakla) → Cabiria. Film. zvijezdu Alberta glumi A. Nazzari, koji je od pol. 1930-ih do pada fašističkog režima uživao golemu popularnost kao muževni romantični junak tal. žanrovske kinematografije, dok je negativac, franc. glumac F. Périer, najpoznatiji po romantičnim i karakternim ulogama, ugl. blagih i sjetnih likova. Posljednji film prve faze Fellinijeva stvaralaštva (u kojoj se ugl. bavio polusvijetom i sirotinjom) jedan je od cjenjenijih u njegovu opusu, nagrađen je Oscarom za film na stranome jeziku, a G. Masina je osvojila više nagrada, npr. na festivalu u Cannesu. Suradnik na scenariju bio je i P. P. Pasolini.
N. Gilić - DirectorMichael CurtizStarsHumphrey BogartIngrid BergmanPaul HenreidA cynical expatriate American cafe owner struggles to decide whether or not to help his former lover and her fugitive husband escape the Nazis in French Morocco.Casablanca (1942), SAD, c/b, 102 min, Warner, pr.: Hal B. Wallis, r.: Michael Curtiz, sc.: Howard Koch, Julius J. Epstein, Philip G. Epstein, prema drami Svi dolaze Kod Ricka Murraya Burnetta i Joan Alison, df.: Arthur Edeson, glazba: Max Steiner, ul.: Humphrey Bogart (Rick Blaine), Ingrid Bergman (Ilsa Lund), Paul Henried (Victor Laszlo), Claude Rains (Renault), Conrad Veidt (Strasser), Sydney Greenstreet (Ferrari), Peter Lorre (Ugarte), Dooley Wilson (Sam), S. Z. Sakall.
U prosincu 1941. u Casablancu, tada pod kontrolom tzv. višijevske Francuske, stižu antifašistički borac u bijegu pred Gestapom Victor Laszlo i njegova supruga Ilsa. Falsificirane putne isprave, s pomoću kojih bi oni mogli otputovati u SAD, nalaze se kod ciničnog Amerikanca Ricka, vlasnika bara, ali čini se da on nije voljan pomoći. Neznatnu opasnost za Laszla predstavlja korumpirani šef franc. policije Renault, a znatno veću njem. bojnik Strasser. Ilsa pokušava uvjeriti Ricka da ipak pomogne te se oni prisjećaju svoje ljubavne prošlosti u predratnom Parizu.
Vjerojatno najpoznatiji kultni film uopće, takav status duguje sugestivnom ugođaju kozmopolitskog, dekadentnog i egzotičnog ambijenta, s dojmljivom fotografijom niskoga ključa, opuštenim glum. kreacijama i duhovitim, lakopamtljivim replikama, te vještom uobličavanju idejnih, ratnopropagandnih preokupacija kroz arhetipske melodramske obrasce (motiv ljubavnoga trokuta), naglašene i kadriranjem koje usredotočava gledateljsku pozornost na likove Ilse i Ricka. Tipičan primjer lika tzv. čovjeka koji oklijeva (preuzetog iz vesterna), Rick je zaokupljen ponajprije čuvanjem vlastite slobode i individualnosti te se isprva odbija opredijeliti u ratnom (i ideol.) konfliktu pa u tome smislu simbolizira amer. osjećaj posebnosti (i izolacionizam). Njegov završni angažman predstavlja stoga pomirenje takvog sustava vrijednosti s moralnim obvezama (simboliziranim u liku Laszla), ali i afirmaciju vjere u individualni instinkt. Izrazito melodramatičan završetak u skladu je s mitologiziranjem protagonista i njegova izbora, dok sam završni kadar kontrastiranjem ležernih replika i postupnog nestajanja Ricka i Renaulta u magli sugerira i mračnije konotacije optimističnog razrješenja, ali i vizualiziranje stečenoga mitskoga statusa tih likova. Kao vrhunski (i komercijalno vrlo uspješan) primjer kombinacije ratnog filma, melodrame i film noira, C. je nagrađena trima Oscarima – za film, režiju i scenarij. Situacije i motivi iz filma citirani su u brojnim ostvarenjima, a sam je film postao predmetom brojnih kulturoloških studija npr. Casablanca ili preporod bogova U. Eca.
B. Kragić - DirectorFederico FelliniStarsAnthony QuinnGiulietta MasinaRichard BasehartA care-free girl is sold to a traveling entertainer, consequently enduring physical and emotional pain along the way.Cesta (La strada, 1954), Italija, c/b, 104 min, Ponti/de Laurentis, r.: Federico Fellini, sc.: F. Fellini, Tullio Pinelli, uz suradnju Ennia Flaiana, df.: Otello Martelli, glazba: Nino Rota, ul.: Giulietta Masina (Gelsomina), Anthony Quinn (Zampanò), Richard Basehart (Matto), Aldo Silvani, Marcella Rovere, Livia Venturina.
Jednostavnu seljanku Gelsominu obitelj zbog siromaštva mora prodati u službu putujućem snagatoru Zampanòu, koji je toliko maltretira da mu čak pokuša pobjeći. Cirkusant Matto sprijatelji se s Gelsominom, no Zampanò ga, nakon burnih svađa, ubija, što potpuno šokira osjetljivu Gelsominu. Bjegunac Zampanò je stoga ostavlja, ne shvaćajući isprva što gubi.
Ovaj se film odlikuje stilom pripovijedanja i scenografijom koji se nastavljaju na tal. neorealizam, no unatoč prikazu bijede u zaostaloj tal. provinciji, puno je veća pozornost posvećena raspoloženjima i željama likova, njihovim intimnim potrebama i uskraćenostima, pa kritičari i povjesničari filma, nakon pojave C., govore o neorealizmu duše (katkada i o »rekonstruiranom neorealizmu«). Priča (s više dramaturških prekretnica) i odnos među likovima razrađeniji su i važniji za ustroj cjeline nego što je to tipično u kasnijim Fellinijevim djelima (→ Slatki život, → Osam i pol), pa se film logično uklapa u razvoj autorova postupka, reprezentativna za gibanja u eur. filmu. Znatan dio onodobne kritike hvalio je humanu i kršć. dimenziju djela (s patnjom, milosrđem, ljubavlju, iskupljenjem i kajanjem), dok je ljevičarska kritika iskazivala nezadovoljstvo potiskivanjem soc. problema i naglašavanjem psiholoških, tvrdeći čak kako Fellini filmom opravdava potlačenost nižih slojeva. Dojmljiv i potresan prikaz podređenosti i stradanja mentalno inferiorne Gelsomine često je, međutim, istican kao kritika patrijarhalne dominacije, pa čak i kao manifest opravdanosti ženskoga oslobođenja. Film je dovođen i u vezu s Tolstojevim idejama o pasivnosti u susretu sa zlom, a tumačen je i kao polemički spram egzistencijalističkih ideja. Hvaljene su i gluma G. Masine, koja je postala velikom zvijezdom tal. filma, te A. Quinna. God. 1956. film je nagrađen Oscarom za najbolji film na stranom jeziku, a nominiran je i scenarij.
N. Gilić - DirectorCharles ChaplinStarsCharles ChaplinMerna KennedyAl Ernest GarciaThe Tramp finds work and the girl of his dreams at a circus.Cirkus (The Circus, 1928), SAD, c/b, oko 117 min, Charlie Chaplin Productions/United Artists, r. i sc.: Charlie Chaplin, df.: Rollie Totheroh, ul.: Ch. Chaplin (Skitnica), Allan Garcia (vlasnik cirkusa), Merna Kennedy (njegova pokćerka), Harry Crocker (Rex), Betty Morissey, George Davis, Henry Bergman, Stanley Sanford.
Neopravdano optužen za krađu, Skitnica se skloni u cirkus. Tu slučajno uleti u arenu i oduševi publiku koja misli da izvodi komičnu točku. Stoga ga vlasnik cirkusa angažira kao klauna, ali ubrzo Skitnica više ne uveseljava publiku i postaje tek običan čistač. Zaljubljuje se u lijepu jahačicu, pokćerku vlasnika cirkusa, ali ona je sklona Rexu, zgodnu akrobatu. Kad cirkus napusti grad, Skitnica ostaje sam.
Najpesimističniji Chaplinov film s likom skitnice potvrda je njegova potpunog ovladavanja strukturnim produbljivanjem i dramaturškim zaokruživanjem gega: prva scena potjere (omiljeni motiv slapsticka) komplicira uobičajenu situaciju sudjelovanjem triju likova (skitnica, policajac, lopov), skrivanje među pokretnim cirkuskim figurama upućuje i na mehanicističke izvore komedije, a potjera u sobi s ogledalima upućuje i na diskretno problematiziranje identiteta, dok sklonost slapsticka gomilanju apsurdnih motiva Chaplin vrlo duhovito razrađuje i u sceni u kojoj skitnicu na cirkuskom trapezu napadnu tri odbjegla majmuna. Film, međutim, nadilazi kombiniranje vrhunskih komičnih prizora i temeljno je prožet ugođajem melankolije – osamljenost junaka jače je istaknuta nego u ranijim Chaplinovim filmovima, nema optimističnih projekcija sretne budućnosti, karakterističnih za prethodni autorov film, → Potjera za zlatom, štoviše, nema ni najmanjeg znaka mogućnosti ostvarenja veze skitnice i djevojke u koju je zaljubljen (što do patetike pojačava scene njegove požrtvovnosti prema njoj), a sumoran završetak osamljenog junaka ostvaruje ono što radnja i nagovještava. U tom smislu djelo je i vrhunski primjer onih ostvarenja koncipiranih na motivu cirkusa (odn. cirkuske arene) kao metafore života, s jasnim kontrastom nestalnosti i prividnosti komičnoga nasuprot stalnosti tragičnoga. Chaplin je na prvoj dodjeli Oscara nagrađen posebnom nagradom za »svestranost i genijalnost u glumi, pisanju, režiji i produkciji filma«.
B. Kragić - DirectorÉric RohmerStarsJean-Claude BrialyAurora CornuBéatrice RomandOn lakeside summer holiday, a conflicted older man is dared to have a flirt with two beautiful teenage half-sisters despite his betrothal to a diplomat's daughter and the fact that the girls have boyfriends.Claireino koljeno (Le Genou de Claire, 1970), Francuska, boja, 105 min, Les Films du Losange, r. i sc.: Éric Rohmer, df.: Nestor Almendros, ul.: Jean-Claude Brialy (Jérôme), Aurora Cornu (Aurora), Béatrice Romand (Laura), Laurence de Monaghan (Claire), Gérard Falchonetti (Gilles).
Diplomat pred ženidbom Jérôme provodi ljetni odmor na obali jezera Annency. Njegova prijateljica, spisateljica Aurora, komentira njegove odnose s dvjema mladim djevojkama: Laurom, zaljubljenom u Jérômea, što njega zabavlja, i Claire, zaljubljenom u vršnjaka Gillesa. Jérôme je pak zaintrigiran Claireom i očaran njezinim koljenom koje će naposlijetku uspjeti pomilovati.
Peti u nizu redateljevih Moralnih priča (Contes moraux), realiziran nakon → Moje noći kod Maud, zasnovan je, kao i čitav ciklus, na ležernim i inteligentnim konverzacijama likova koje otkrivaju njihova ograničenja i rascjep skrivenih želja (razvidnih iz postupaka) s izricanim stavovima. Pritom Rohmer do krajnosti dovodi prikaz »nečiste savjesti« protagonista mučenog ravnodušnošću junakinje prema njemu. Snimani pri raspršenom, postojećem svjetlu, eksterijerni prizori dojmljivo dočaravaju ozračje ljetne smirenosti kakvom pridonosi harmonična mizanscena, koja usprkos jednostavnosti izraza, i formalno odražava paradokse sadržaja (ironijom prožeto izravno suprotstavljanje dvaju likova koji komentiraju zbivanja). Dominantnim plavim i zelenim tonovima, uz crvene detalje, film asocira na slike P. Gauguina, a fiz. lajtmotivom iz naslova na epizodu iz Ispovijesti J. J. Rousseaua. Potvrđujući time svoju usredotočenost na fragmentaciju tijela Rohmer oblikuje film na odnosu senzualnosti i naracije – pripovijedanje o želji zamjenjuje samu želju.
B. Kragić - DirectorMichael PowellEmeric PressburgerStarsDeborah KerrDavid FarrarFlora RobsonA group of nuns struggle to establish a convent in the Himalayas, while isolation, extreme weather, altitude, and culture clashes all conspire to drive the well-intentioned missionaries mad.Crni narcis (Black Narcissus, 1947), Vel. Britanija, boja, 100 min, The Archers/Independent Producers/Rank Film Organization, r. i sc.: Michael Powell, Emeric Pressburger, prema romanu Rumera Goddena, df.: Jack Cardiff, glazba: Brian Easdale, sgf.: Alfred Junge, ul.: Deborah Kerr (Clodagh), Sabu (mladi general), David Ferrar (Dean), Flora Robson (sestra Philippa), Kathleen Byron (sestra Ruth), Jenny Laird (sestra Honey), Judith Furse (sestra Briony), Jean Simmons (Kanchi), Esmond Knight (stari general).
Pet opatica različitih temperamenata i karaktera, a na čelu sa sestrom Clodagh, otvore školu i bolnicu u nenastanjenoj palači na vrhovima Himalaje. Jedini Englez u okolini je pomalo osorni agent Dean. Mlada sestra Clodagh postupno uviđa da njezin ambiciozni zadatak nije nimalo lak. Osobite poteškoće predstavlja sve nervoznija sestra Ruth, a mladi general, koji je opaticama ljubazno prepustio palaču da bi ga poučavale, popušta pred zavođenjem lijepe urođenice Kanchi.
Vrhunski primjer stilizacijskih sklonosti redatelja M. Powella (i njegova stalnog suradnika E. Pressburgera, zaduženog ponajprije za dramaturgiju), film neki kritičari smatraju doživljajem potpune stilizacije, a zbog osebujna ugođaja postignuta kolorističkim efektima (kombinacija bjeline odjeće opatica s detaljima toplih i pretežito hladnih boja), zvukom (neprestan šum vjetra), glazbom i glum. interpretacijama koje postupno intenziviraju emocionalne frustracije protagonistica. Dok se problematizacijom vjerskih kušnji film uklapa u moralističke religiozne tendencije svj. filma potkraj 1940-ih, scena obračuna Clodagh i poludjele Ruth izravno se nastavlja na tradiciju tzv. gotičkog romana, ali i očituje gotovo nadrealističke efekte prožimanja iskrivljene fiz. zbilje i duhovnih stanja. Stilizacijski učinak postignut je i retrospekcijama snolika ugođaja u kojima se Clodagh prisjeća vlastite ljubavne prošlosti, a vizualnoj dojmljivosti iznimno su pridonijeli J. Cardiff i A. Junge, nagrađeni Oscarima za kolor fotografiju odn. scenografiju koja naglašava posebnost i nestvarnost ambijenta – palača izgleda kao da lebdi između neba i zemlje, oblacima je odvojena od doline dok je raspored interijera u njoj nejasan. Time je naglašen kontrast dvaju svijetova – pragmatičnog, zapadnjačkog kojeg junakinja pokušava realizirati i artificijelnog istočnjačkog obilježenog svojevrsnim viškom osjetilnosti.
B. Kragić - DirectorMarcel CamusStarsBreno MelloMarpessa DawnLourdes de OliveiraA retelling of the Orpheus and Eurydice myth, set during the time of the Carnaval in Rio de Janeiro.Crni Orfej (Orfeu Negro, 1958), Brazil/Francuska/Italija, boja, 106 min, Tupan/Dispatfilm/Gemma Cinematografica, r.: Marcel Camus, sc.: Jacques Viot, Vinicius de Moraẽs, M. Camus, prema drami Orfej iz Conceiçaoa V. de Moraẽsa, df.: Jean Bourgoin, glazba: Antonio Carlos Jobim, Luiz Bonfá, ul.: Marpessa Dawn (Euridika), Breno Mello (Orfej), Léa Garcia (Serafina), Adhemar da Silva (Smrt), Lourdes de Oliveira (Mira), Alexandro Constantino (Hermes).
Dan prije karnevala, djevojka sa sela, Euridika, dolazi u Rio de Janeiro posjetiti Serafinu. Upoznaje Orfeja, vozača tramvaja koji istodobno vodi školu sambe u crnačkoj četvrti. Oni se zaljubljuju, ali nju progoni Smrt. Euridika se sakrije u tramvajskom spremištu gdje Orfej, tražeći je, slučajno uzrokuje njezinu smrt. Njega potom ubije Mira, njegova ljubomorna plesna partnerica.
Transpozicija antičkoga mita o Orfeju u suvremeni Brazil nagrađena je Zlatnom palmom u Cannesu 1959. Sniman na lokacijama u Rio de Janeiru, film je dinamičnim prikazom karnevalskog okvira radnje, furioznim glazb. ritmom sambe (s provokativnim plesom bosa nova), spontanošću glum. ekipe (ugl. naturščika) te uspjelim (široka koloristička paleta) dočaravanjem autentičnog ugođaja sredine (specifičan spoj uživanja u životu, erotike, praznovjerja i mistike) uspio nadvladati napadni simbolizam, melodramatsku patetiku i tendencije k eksploataciji egzotike. Stoga je istodobno najavio i nova kretanja u franc. (novi val) i braz. (cinema nõvo) kinematografiji. - DirectorMichelangelo AntonioniStarsMonica VittiRichard HarrisCarlo ChionettiIn an industrial area, unstable Giuliana attempts to cope with life by starting an affair with a co-worker at the plant her husband manages.Crvena pustinja (Il deserto rosso, 1964), Italija/Francuska, boja, 120 min, Film Duemilla/Cinematografica Federiz/Francoriz, r.: Michelangelo Antonioni, sc.: Tonino Guerra, M. Antonioni, df.: Carlo di Palma, glazba: Giovanni Fusco, Vittorio Gelmetti, ul.: Monica Vitti (Giuliana), Richard Harris (Corrado Zeller), Xenia Valderi (Linda), Carlo Chionetti (Ugo), Rita Renoir (Emilia), Giuliano Missirini (operater radioteleskopa), Lili Rheims (njegova žena), Aldo Grotti (Max).
Giuliana se nizom pokušaja obnavljanja ili uspostavljanja smislenih odnosa, supružničkih s Ugom, ljubavničkih s njegovim kolegom Corradom i majčinskih sa svojim sinom, nastoji ponovno uklopiti u društvo. Izvorni razlog njezine neprilagođenosti koji ju je bio naveo i na pokušaj samoubojstva nije, čini se, ni njoj samoj poznat.
Prvi Antonionijev film u koloru za svoj središnji interes i najvažniji element uzima upravo boju, no kako Antonioni smatra da je osnovna odlika boje njezina konstitutivna ovisnost o onome što je okružuje, jer zahvaljujući tome i nastaje, tako problem boje postaje problem prikazivanja uopće: »Ne postoji boja kao takva. To je uvijek odnos. Može se reći da je boja odnos između predmeta i psihol. stanja promatrača.« Boja je samo najizrazitiji primjer ne-esencijalističke prirode značenja, njegove tvorbe iz sklopa suodnosa, dok isto vrijedi i za rakurse, način uporabe fokusa, zvuka, montaže, ali i fokalizacije i simbolizma. U slučaju eksplicitno neurotične Giuliane, relevantnost problema uspostave odnosa s okolinom je očita, no sporedni su likovi također određeni neuspješnim uspostavljanjem međusobnih veza i odnosa osim u sasvim površnom smislu, kako sugerira nelagodno lascivan razgovor u kričavo crvenoj kolibici. U čitavu filmu samo je sekvenca Giulianine fantazije snimljena u prirodnim bojama (premda na lokaciji izabranoj upravo zbog svoje kolorističke iznimnosti), dok je inače izrazito naglašena artificijelnost kolorita, bilo zbog sintetičkih materijala, bilo zbog očite intervencije (sivo voće, bijelo cvijeće). Naglašena uporaba teleobjektiva i zuma rezultira gubitkom dubine, dok kadriranje predmetima oduzima funkcionalna određenja i apstrahira predočeno, pretvarajući prizore primarno u kombinacije odnosa linija i boja. Dok sama boja, osobito zbog dominantnih monokromatskih površina, reducira snimljenu trodimenzionalnost na dvije fotografske dimenzije, međusobni se odnosi boja razvijaju u vremenu, gradeći ritmičke nizove postupnim kolorističkim modulacijama koje odražavaju stanje svijesti protagonistice a istodobno povratnom spregom presudno djeluju na njega. Završni prizor, u kojemu se Giuliana u zelenom kaputu nalazi u oštrom kolorističkom kontrastu spram tvorničkog okruženja, kao i na početku filma, naglašava temeljnu nerazrješivost složene dinamike međuodnosa promatrača i predmeta, boje i predmeta, unutrašnjeg i vanjskog, misli i slike. Film je nagrađen Zlatnim lavom u Veneciji.
T. Brlek - DirectorHoward HawksArthur RossonStarsJohn WayneMontgomery CliftJoanne DruDunson leads a cattle drive, the culmination of over 14 years of work, to its destination in Missouri. But his tyrannical behavior along the way causes a mutiny, led by his adopted son.Crvena rijeka (Red River, 1948), SAD, c/b, 127 min, Monterey Productions, r.: Howard Hawks, sc.: Borden Chase, Charles Schnee, prema Chaseovu romanu Chisolmova staza, df.: Russell Harlan, glazba: Dimitri Tiomkin, ul.: John Wayne (Tom Dunson), Montgomery Clift (Matthew Garth), Joanne Dru (Tess Millay), Walter Brennan (Groot), John Ireland (Cherry), Coleen Gray (Fen), Noah Berry Jr. (Buster), Harry Carrey (Melville), Harry Carrey Jr. (Dan).
Tvrdokorni i autokratski teksaški rančer Tom Dunson povede svoje kauboje i stado stoke na dug put Chisolmovom stazom do sajmišnoga gradića u Missouriju. Putem Dunsonova bezobzirnost sve više dolazi do izražaja te se on ne usteže od bičevanja neposlušnih. To ga dovodi u sukob s posinkom Matthewom, što pojačava i činjenica da su obojica zainteresirani za lijepu Tess. Kada Dunson odluči objesiti dvojicu kauboja koji su pokušali pobjeći, Matthew preuzima kontrolu nad karavanom.
Prvi Hawksov vestern oblikovan je oko arhetipskoga žanrovskog motiva – putovanja, a za razliku od njegova drugog remek-djela u žanru, → Rio Brava, s kojim dijeli dramaturški jednako koncipiran početak, s tzv. pretpostavkom za priču koja opisuje okolnosti povezivanja Dunsona i Matthewa, ali i definira Dunsonovu grubost. U razvoju gl. teme Hawks je pokazao sposobnost postizanja, u žanru dotad nedosegnute, realističnosti akcijskih prizora, kao i realizacije vrlo spektakularnih scena (stampedo, prijelaz preko rijeke), dok je scena kretanja na put ostvarena retorički naglašeno (za redatelja neuobičajenom izmjenom bližih planova) te je stekla antologijski status. Značajan i kao jedan od prvih vesterna koji kritički pristupa klas. žanrovskom junaku – tvrdokornom zapadnjaku, čija se bezobzirnost postupno sve više naglašava (čemu je pridonijela i kreacija J. Waynea) te biva kontrastirana s vrlinama drugog junaka (Mathewa), film je zanimljiv i u kontekstu razmatranja tipičnih redateljevih protagonista, kao njegov jedini akcijski film u kojemu gl. lik dopušta da njegove profesionalne kvalitete budu zasjenjene karakternim ograničenjima. Iako je završno pomirenje sporadično kritizirano kao artificijelno, ta značajka upućuje na autorovu stalno prisutnu ironiju prema mogućnosti trajnog razrješenja sukoba.
B. Kragić - DirectorBodil IpsenLau LauritzenStarsPoul ReichhardtLisbeth MovinPer BuckhøjThe memories of a Danish saboteur as he awaits his execution in a German wartime prison.Crvena zemlja (De Rode enge, 1945), Danska, c/b, 87 min, ASA/Northern International, r.: Bodil Ipsen, Lau Lauritzen Jr., sc.: Leck Fischer, prema romanu Olea Juula, df.: Rudolf Frederiksen, glazba: Sven Gyldmark, ul.: Poul Reichardt (Michael), Lisbeth Movin (Ruth), Per Buckhøj (Steinz), Gyrd Løfquist (Gustav), Kjeld Jacobsen (Hansen).
Mladog Michaela, borca pokreta otpora u okupiranoj Danskoj, netko je izdao i on u ćeliji očekuje pogubljenje. Prisjeća se uhićenja, planiranja sabotaže i trenutaka sa suprugom Ruth. Neposredno uoči smaknuća spašava ga antinacistički njem. stražar Steinz, a pripadnici pokreta otpora krenu u potragu za izdajicom.
Akcijski ratni film o dan. pokretu otpora u II. svj. ratu jedan je od dobitnika gl. nagrade u Cannesu 1946. S prvom polovinom fabule ispričanom retrospekcijama, film se odlikuje realist. pristupom građi i uspjelim dočaravanjem ugođaja neizvjesnosti (junakovo očekivanje izvršenja presude) i napetosti (potraga za izdajicom), a kritika je hvalila i efektnu glumu, posebice P. Reichardta te P. Buckhøja kao dobronamjerna njem. stražara. - DirectorMichael PowellEmeric PressburgerStarsAnton WalbrookMarius GoringMoira ShearerA young ballet dancer is torn between the man she loves and her pursuit to become a prima ballerina.Crvene cipelice (Red Shoes, 1948), Vel. Britanija, boja, 133 min, The Archers/Independent Producers/ J. Arthur Rank Films, r.: Michael Powell, Emeric Pressburger, sc.: M. Powell, E. Pressburger, Keith Winter, prema priči Hansa Christiana Andersena, df.: Jack Cardiff, glazba: Brian Easdale, P. I. Čajkovski, sgf.: Hein Heckroth, Arthur Lawson, koreografija: Robert Helpmann, ul.: Moira Shearer (Victoria Page), Anton Walbrook (Boris Lermontov), Marius Goring (Julian Craster), Leonide Massine (Ljubov), Robert Hepmann (Ivan Boleslawsky), Albert Basserman (Ratov), Ludmilla Tcherina (Irina Boronskaja), Esmond Knight (Livingstone Montague).
Mlada plesačica Victoria Page priključuje se baletnoj družini Borisa Lermontova. Lermontov u njoj prepoznaje buduću veliku balerinu, ali zahtijeva čvrstu disciplinu i potpunu posvećenost profesiji. Victoria postaje zvijezdom u baletu Crvene cipelice, za koji je glazbu skladao mladi Lermontovljev štićenik Julian Craster. Victoria postaje razapeta između naklonosti prema Julianu i predanosti baletu i mentoru Lermontovu.
Vrhunac stilizacijskih sklonosti M. Powella i njegova stalnog suradnika E. Pressburgera, ujedno je najuspjeliji primjer baletnoga filma. Tema ljubavnog trokuta uobličena je nizom suprotnosti – junakinjine razapetosti između dvaju muškaraca, ljubavi i poziva, kazališta odn. umjetnosti i života te je uokvirena slojevitim oslanjanjem na metaforičko prožimanje različitih pripovjednih razina. Stilizacijska priroda samog baleta osobito je efektno filmski prenesena u gotovo nadrealnoj, petnaestominutnoj sekvenci izvedbe baletne predstave, snimljenoj prema već napisanoj partituri koja je određivala pokrete kamere i glumaca u mizansceni, uz uporabu komplementarnih boja u susjednim kadrovima, mijenjanje kostima i scenografije unutar sekvence i povremene Victorijine subjektivne kadrove, sve postupke kojima sam balet postaje metafora njezina unutarnjega konflikta. Sličan je učinak i završne scene u kojoj, poslije junakinjine smrti (kojom se u potpunosti ostvaruje paralelizam okvirne priče o Victoriji i priče baleta Crvene cipelice, u kojemu protagonistica umire nakon što su cipelice – simbol opsesije – potpuno ovladale njome), njezini partneri iz predstave plešu sami sa sobom dok odsutnu junakinju naznačuje trag reflektora. U ulogama plesača baletne trupe nastupili su pravi baletani i balerine iz ansambla Sadler’s Wells baleta, na čelu sa slavnom balerinom M. Shearer u svojemu prvom film. nastupu. Oscarima su nagrađeni kolor scenografija i glazba.
B. Kragić - DirectorMiklós JancsóStarsAndrea DrahotaGyöngyi BürösErzsi CserhalmiSet in the 1890s on the Hungarian plains, a group of farm workers go on strike in-which they face harsh reprisals and the reality of revolt, oppression, morality and violence.Crveni psalam (Még kér a nép, 1971), Mađarska, boja, 88 min, Mafilm, r.: Miklós Jancsó, sc.: Yvette Biro, Gyula Hernádi, df.: János Kende, glazba: Tamás Cseh, ul.: Lajos Balázsovits (kadet), András Bálint (grof Majlath), Erzsi Cserhalmi (sluškinja), Mari Csomós (sluškinja), Zsusza Ferdinándy (grofica), Gyöngyi Bürös, László Csurka.
Mađarska 1890. Pobunjeni seljaci ubiju grofa Majlatha, koji ih je pokušao nagovoriti na predaju, a potom muče svećenika povezana s vladajućom elitom. Iako isprva izgleda da će se vojnici pridružiti pobunjenicima, dolazi do sukoba i pokolja seljaka.
Rekonstrukcija okrutne represije protiv pobunjenih seljaka potkraj XIX. st., djelo je vrhunski primjer Jancsóvih tematskih i stilskih preokupacija te je redatelj za njega dobio nagradu za režiju u Cannesu 1972. Jancsó se, karakteristično, ne bavi razvijanjem određene fabule i odnosa likova, nego istraživanjem razloga neuspjeha ustanka, odn. pokušajem da ispitivanjem deformacija vlasti pronikne u smisao pov. događaja, posebice u složen odnos tlačitelja i potlačenih. Rekonstrukcijski obrasci, u smislu tradic. realist. dramaturgije, potisnuti su u korist ritualnog prikaza pučkih plesova i pjesama kao svojevrsne »revolucionarne liturgije«, ali i pokolja. Ritualnom ugođaju cjeline pridonose i spor ritam, dugi kadrovi sekvence (sveukupno ih je samo 26) realizirani dinamičnom kamerom, te formalno vrlo precizno koreografiranje pokreta kamere i likova. Ti postupci naglašavaju specifičan ugođaj hladnoće, polit. simboliku (film sadržava i izravne deklamacije socijalist. retorike) i ideju cirkularnosti povijesti, dok modernističko razlaganje film. prostora kroz izmjenjivanje planova u istom kadru, od vrlo krupnih do velikih totala, funkcionira kao sredstvo izraza autorske (i narativne) svijesti koja narativnu fikciju pretvara u derealizirano predstavljanje određenih polit. stajališta. - DirectorJacques BeckerStarsFernand LedouxGeorges RollinBlanchette BrunoyIn a lost French village, an old woman is killed and her savings stolen. Several members of her family, all called "Goupi", are suspected.Crvenoruki Goupi (Goupi Mains Rouges, 1943), Francuska, c/b, 95 min, Minerva, r.: J. Becker, sc.: Pierre Véry, prema vlastitome romanu, df.: Pierre Montazel, glazba: Jean Alfaro, ul.: Fernand Ledoux (Crvenoruki Goupi), Georges Rollin (Gospodin Goupi), Blanchette Brunoy (Goupi Muguet), Line Noro (Marija od Goupijevih), Robert Le Vigan (Goupi Tonkin), Maurice Schutz (Car Goupi), Germaine Kerjean, Arthur Devère, René Génin, Guy Favières, Marcelle Haina.
Dvanaest članova četiriju naraštaja seljačke obitelji Goupi živi u izoliranom selu u središnjoj Francuskoj. Iako se često međusobno prepiru, drže se zajedno kada su suočeni s predstavnicima vanjskoga svijeta. Nakon što je jedan od njih ubijen zbog krađe, odlučuju riješiti slučaj. Crvenoruki doznaje da je Tonkin doista bio lopov.
Drugi cjelovečernji film J. Beckera smatra se jednom od najuspjelijih studija ruralne Francuske. Smjestivši radnju u obiteljsku gostionicu i oko nje, Becker se, očitujući sklonost slikanju sredine i njezinih običaja, a na štetu čvršće dramaturške konstrukcije, ugl. posvetio pažljivoj rekonstrukciji ambijenta, kako ikonografskoj koja asocira na fakturu soc. dok. filmova, tako i ugođajnoj. Rigorozno suzdržana stila, film dojmljivom atmosferom korespondira s poetskim realizmom, a pronicavom analizom društv. konvencija s filmovima J. Renoira. - DirectorAnh Hung TranStarsLe Van LocTony Leung Chiu-waiNu Yên-Khê TranWhen a poor bicycle-taxi driver has his cyclo stolen, he is forced into a life of crime. Meanwhile, his sister becomes a sex worker.Cyclo (Xichlo, 1995), Francuska/Vijetnam, boja, 120 min, Giai Phong/CNC/Le Sept/Canal+/Les Productions Lazennec/Salon Films/SFP/Soficas Cofimage/Lumière, r.: Tran Anh Hung, sc.: Tran Anh Hung, Trung Binh Nguyen, df.: Benoit Delhomme, glazba: Ton That Tiet, ul.: Le Van Loc (Cyclo), Tony Leung (Pjesnik), Tran Nu Yen Khe (sestra), Nhu Quynh Nguyen.
Bezimeni osamnaestogodišnji junak odrasta u milijunskom Ho Shi Minu. Živi s djedom i zarađuje za život vozeći »cyclo« (taksi trokolicu) koje nije njegovo vlasništvo. Kad mu ukradu vozilo, mora nadoknaditi dug vlasnici. Upleće se u svijet kriminala i uskoro postaje član bande koju vodi Pjesnik. Mladićeva kriminalna karijera dolazi u kušnju kada shvati da Pjesnik prostituira njegovu sestru.
Tran Anh Hung (1962) snimio je film nakon spektakularnog uspjeha Mirisa zelene papaje (1993). Prvi put snimajući u rodnomu Vijetnamu, tematski se bitno odmakao u odnosu na prethodno djelo. Umjesto višom klasom, bavi se sirotinjom, umjesto komorna kućnog ambijenta snima uličnu vrevu i eksterijere, umjesto statičnog intimističkog impresionizma realizirao je soc. fresku. Unatoč tomu, Cyclo iskazuje neke tipične redateljeve značajke: zanimanje za introspekciju likova, izrazit lirizam i vizualnu ekspresivnost. Film je 1995. osvojio Zlatnog lava na festivalu u Veneciji.
J. Pavičić - DirectorVictor FlemingKing VidorStarsJudy GarlandFrank MorganRay BolgerYoung Dorothy Gale and her dog Toto are swept away by a tornado from their Kansas farm to the magical Land of Oz, and embark on a quest with three new friends to see the Wizard, who can return her to her home and fulfill the others' wishes.Čarobnjak iz Oza (The Wizard of Oz, 1939), SAD, boja, 101min, MGM, r.: Victor Fleming, sc.: Noel Langley, Florence Ryerson, Edgar Allan Woolf, prema knjizi Franka Bauma, df.: Harold Rosson, glazba: Herbert Stothart, Harold Arlen, Felix Mendelssohn-Bartholdy, Modest P. Musorgski, Nikolaj Rimski-Korsakov, Robert Schumann, sgf.: Cedric Gibbons, William A. Horning, Edwin B. Willis, ul.: Judy Garland (Dorothy), Frank Morgan (profesor Marvel/čarobnjak), Ray Bolger (Strašilo), Bert Lahr (Plašljivi lav), Jack Haley (Limenko), Billie Burke (Glenda, dobra vještica), Margaret Hamilton (Zla vještica).
Djevojčica Dorothy živi na farmi u Kansasu, a društvo joj pravi pas Toto. Nakon što zapuše tornado, Dorothy i Toto ne uspiju se sakriti te ih vjetar, zajedno s kućom, odnese u magičnu zemlju Oz. Tamo Dorothy biva pozdravljena kao junakinja, jer je njezina kuća pala na zlu vješticu te ona, obukavši vještičine cipele, kreće u grad Oz, potražiti velikog čarobnjaka koji će je znati vratiti kući. Usput Dorothy susreće Strašila, Limenka i Plašljivog lava i oni joj se pridružuju u nadi da će čarobnjak ispuniti i njihove želje – Strašilu dati pamet, Limenku srce, a Plašljivom lavu hrabrost.
Jedan od najpopularnijih holivudskih filmova uopće, odrediv kao glazb. bajka, film je stoga i vrhunski primjer težnji mjuzikla za prikazom mašte kao zbilje, što inovativno odražava prikaz stvarnosti (početne i završne scene) u sepiji nasuprot prikazu imaginarne zemlje Oz u raskošnom tehnikoloru izrazito jarkih boja (žute, crvene, zelene); štoviše, jedina glazb. točka u okvirnoj priči jest izvedba sentimentalne pjesme »Over the Rainbow«, verbalnog iskaza sna o ispunjenju želja, dok je središnja radnja ispunjena veselim i razigranim glazb. brojevima kao vizualnim konkretizacijama istog sna. Iako je film marginalizirao polit. poruke knjiž. predloška, koji je u formi knjige za djecu predstavio polit. alegoriju o populističkom pokretu u SAD-u potkraj XIX.st., djelo ipak odražava prevladavajući holivudski model prikaza uspjeha tzv. običnih likova u ostvarenju svojih želja. Na režiji filma izmijenila su se četiri redatelja: G. Cukor i R. Thorpe (nakratko), K. Vidor (koji je režirao okvirnu priču) te, kao jedini potpisani V. Fleming (1883–1949), a J. Garland njime je stekla status zvijezde. Nominiran za 6 Oscara (i za najbolji film), nagrađen je dvama – za najbolju izvornu skladbu i za najbolju pjesmu (»Over the Rainbow«, glazba Harold Arlen, stihovi E. Y. Harburg). Prema istim motivima snimljeni su i slapstick komedija Čarobnjak iz Oza (L. Semon, 1925) te filmovi Čarobnjak (S. Lumet, 1978) i Povratak u Oz (W. Murch, 1985).
B. Kragić - DirectorFrançois TruffautStarsJean-Pierre LéaudAlbert RémyClaire MaurierA young boy, left without attention, delves into a life of petty crime.Četiristo udaraca (Les quatre cents coups, 1959), Francuska, c/b, 93min, Les Films du Carosse/SEDIF, r.: François Truffaut, sc.: F. Truffaut, Marcel Moussy, df.: Henri Decaë (Jean Rabier), glazba: Jean Constantin, ul.: Jean-Pierre Léaud (Antoine Doinel), Claire Maurier (majka), Albert Rémy (očuh), Patrick Auffray (René), Guy Decomble (učitelj), Jeanne Moreau (žena na ulici).
Odrastanje Antoinea Doinela, dječaka koji utočište od obiteljske i društv. represije nalazi u sitnim krađama i kinodvorani, da bi se u završnom prizoru, pobjegavši iz doma za maloljetne delinkvente, prvi put našao na obali mora.
Fokaliziran gotovo isključivo kroz protagonista, svijet rane adolescencije prikazan je bez imalo sentimentalnosti, ističući u prvi plan ambivalentan odnos s majkom, istodobno hladnom i distanciranom, ali i jedinom stalno prisutnom i dostupnom ženom u filmu. U završnom zumu u zamrznuti kadar Antoineova lica, dok stoji na obali mora, gotovo je neizbježno uočiti izjednačavanje franc. homonima la mer/la mčre (more/majka). Film je posvećen A. Bazinu a, iako snimljen na prepoznatljivim lokacijama u Parizu i Normandiji, s jakim osloncem na bazenovsko tumačenje neorealizma, te izrazito pripovjedno i vizualno ekonomičan, ponajprije naglašava iskupljujuću moć fikcije (jedini prizor obiteljske sreće slijedi nakon skupnog posjeta kinu), predočujući potrebu za pripovijedanjem kao načinom nadilaženja dileme društv. konformizma i kriminalnog otpadništva. Strogo uređen sustav usađivanja društv. normi i predstavljačkih konvencija prikazan je zatvorenim prostorima, poput policijskih kola i školskih prozora s rešetkama, dok slobodno kretanje kamere u prizorima lutanja gradom iskazuje vitalnost i potrebu za slobodom izraza. Doinelova svijest o vlastitom identitetu i odnosima s obitelji i društvom oblikuje se kroz subjektivnu recepciju kult. naslijeđa, čitanjem Balzaca i gledanjem filmova, a odrastanje se figurativno predočuje različitim pokušajima prisvajanja jezika radi pripovijedanja vlastite priče – od pisanja pjesmice na zidu učionice, pripovijedanja vlastitih iskustava kroz parafrazu svojega literarnog idola do krađe pisaćeg stroja. Kad se napokon nađe u prilici ispripovijedati svoju priču zainteresiranom slušaču, psihologinji koja nije prisutna u kadru, Doinelovo lice pokazuje emotivni raspon koji dotad nije mogao biti izražen. Truffaut je snimio još četiri filma s Léaudom kao Antoineom Doinelom, Antoine i Colette (1962), Ukradeni poljupci (1968), Zajednički stol i postelja (1970) i Ljubav u bijegu (1979), u kojima Antoine napokon, kao romanopisac, uspijeva postati pripovjedačem svoje priče. Jedno od inauguralnih djela novog vala, Truffautov je prvijenac označio prekid s akademizmom i konvencijama dominantnog film. izraza otvarajući nove mogućnosti: »Četiristo udaraca bit će najponosniji, najtvrdoglaviji, najuporniji, drugim riječima, najslobodniji film na svijetu. U moralnom smislu. I u estetskom« (Godard).
T. Brlek - DirectorGrigoriy ChukhrayStarsIzolda IzvitskayaOleg StrizhenovNikolay KryuchkovAn unexpected romance occurs for a female Red Army sniper and a White Army officer.Četrdesetprvi (Sorok pervyj, 1956), SSSR, boja, 94min, Mosfilm, r.: Grigorij N. Čuhraj, sc.: Grigorij Koltunov prema pripovijetki Borisa Lavrenjova, df.: Sergej Urusevski, glazba: Nikolaj Krjukov, ul.: Izolda Izvickaja (Marjutka), Oleg Striženov (poručnik Govoruka), Nikolaj Krjučkov (komesar Jevžukov), Nikolaj Dupak, G. Šapovalov.
Marjutka, pripadnica Crvene armije u građ. ratu, zarobljava u azijskoj pustinji poručnika Govoruka, bjelogardijskog časnika, kojega potom vodi u glavni stožer. Tijekom puta oni dožive brodolom na Aralskom jezeru te se, kao jedini preživjeli, sklanjaju na jedan otočić gdje se zaljubljuju.
Red. prvijenac G. Čuhraja, remake istoimenog filma J. A. Protazanova iz 1927., prijelomno je ostvarenje poststaljinističke kinematografije. U odmaku od većine konvencija socijalist. realizma, ljubav crvenoarmejke i bjelogardijca tematizirana je izbjegavanjem jednoznačne karakterizacije i lirsko-erotskim nijansama. Prvi sovj. film u kojemu lik neprijatelja nije tipski negativac, djelo slojevito prikazuje djelovanje revolucije i rata na pojedinca pa Marjutkino pucanje na Govoruka simbolizira prevlast instinkta nad emocijama i razumom. Film se također odlikuje vještim vođenjem fabule ugl. sa samo dva lika te naglašenim romantičnim duhom, čiji je vizualni ekvivalent dojmljiva fotografija pastelnih tonova s impresivnim eksterijerima (pustinja, voda, pješčani otok). Na festivalu u Cannesu 1957. film je nagrađen specijalnom nagradom.
B. Kragić - DirectorVittorio De SicaStarsRinaldo SmordoniFranco InterlenghiAnnielo MeleTwo shoeshine boys in postwar Rome, Italy save up to buy a horse, but their involvement as dupes in a burglary lands them in juvenile prison; the experience take a devastating toll on their friendship.Čistači cipela (Sciuscià, 1946), Italija, c/b, 93min, Società Cooperativa Alfa Cinematografica, r.: Vittorio De Sica, sc.: Cesare Zavattini, Sergio Amidei, Adolfe Franci, C. G. Viola, df.: Archise Brizzi, glazba: Alessandro Cicognini, ul.: Rinaldo Smordoni (Giuseppe Filippuci), Franco Interlenghi (Pasquale Maggi), Aniello Mele (Raffaele), Bruno Ortensi (Arcangeli), Emilio Cigoli (Staffera), Angelo D’Amico (Sicilijanac).
Rimski čistači cipela Giuseppe i Pasquale žele kupiti bijeloga konja pa se upleću u šverc, zbog kojega će dospjeti u maloljetnički zatvor. Stariji Pasquale uvijek štiti Giuseppea, pa misleći da mu pomaže, odaje Giuseppeova brata, čime okončava njihovo prijateljstvo. Kada Giuseppe i Arcangeli pobjegnu iz zatvora, Pasquale pomaže policiji u potjeri.
Prvo ostvarenje utjecajne De Sicine serije neorealist. filmova hvaljeno je zbog suptilne režije te scenografskih, glum. i snimateljskih dostignuća, a osobito su cijenjene scene prikaza svakodnevnoga života gradske sirotinje te stanja u zatvoru. Isticani su i opća atmosfera filma te autorov stil i odmjeren osjećaj za humor, kao i prelamanje društv. pritisaka kroz sudbine likova, premda su neke scene (npr. finale) katkada ocjenjivane neuvjerljivima. Dječaci koji postaju kriminalci zapravo su nevine žrtve rata i siromaštva – društvo je izdalo njih pa oni izdaju društvo, ali i jedan drugoga. Komerc. uspjeh filma potpomogao je daljnji razvoj De Sicine red. karijere. Film je osvojio posebnog Oscara 1947., a nominiran je za najbolji scenarij. Izvorni tal. naslov nastao je prema iskrivljenom izgovoru engl. kolokvijalne riječi shoeshine (»čistiti cipele«), kojim su tal. dječaci u ratom poharanoj Italiji vabili amer. vojnike. - DirectorNicolas RoegStarsDavid BowieRip TornCandy ClarkAn alien must pose as a human to save his dying planet, but a woman and greed of other men create complications.Čovjek koji je pao na Zemlju (The Man Who Fell to Earth, 1976), Vel. Britanija, boja, 140 min, British Lion, r.: Nicholas Roeg, sc.: Paul Mayersberg, prema istoimenom romanu Waltera Travisa, df.: Anthony B. Richmond, glazba: John Phillips, Stomu Yamashita, specijalni fotoefekti: Harrison Ellenshaw, ul.: David Bowie (Thomas Jerome Newton), Rip Torn (Nathan Bryce), Candy Clark (Mary-Lou), Buck Henry (Oliver Farnsworth).
Izvanzemaljac, koji je stigao na Zemlju u potrazi za vodom za svoj rodni planet, razvija pod imenom Thomas Jerome Newton uspješnu poslovnu karijeru temeljenu na patentima, poput samorazvijajućeg filma. No njegove mu superiorne intelektualne i emocionalne osobine ni na poslovnom, ni na privatnom planu, usprkos prividnim uspjesima, ne donose željene rezultate, te on tone u rezignaciju i alkoholizam.
Prikaz civilizacije iz vizure tuđinca, čija dobronamjernost na kraju biva pobijeđena ispraznošću suvr. života, korporacijskim makinacijama te strahom i nepovjerenjem prema drugome, Roeg je vizualizirao oslanjajući se ponajprije na nelinearnu montažu brižljivo koncipiranih prizora te razigranu izvedbu D. Bowieja u ulozi krhka otuđena stranca. U prvom dijelu filma Newtonovo polagano prilagođavanje različitim oblicima komunikacije na Zemlji, dok gleda predstavu no, karakterističnim skokovitim rezom supostavljeno je ekshibicionističko-hedonističkom pristupu životu profesora Brycea, da bi u drugome takav postupak, unutar iste sekvence prilagodljiva i mladolika Newtona, supostavio ostarjeloj nekadašnjoj ljubavnici. Newtonove iznimne perceptivne sposobnosti, prikazane simultanim gledanjem 16 televizora, te mogućnost umnažanja predmeta i posvajanja identiteta ističu probleme izvedbe, posredovanja i komunikacije, dok eliptično pripovijedanje pred gledatelja postavlja interpretativne zahtjeve kakve je morao riješiti i protagonist, koji je na svojemu planetu znanje o Zemlji stekao gledajući televizijski program.
T. Brlek - DirectorJohn FordStarsJames StewartJohn WayneVera MilesA senator returns to a Western town for the funeral of an old friend and tells the story of his origins.Čovjek koji je ubio Liberty Valancea (The Man Who Shot Liberty Valance, 1962), SAD, c/b, 123min, Paramount, r.: John Ford, sc.: James Warner Bellah, Willis Goldbeck, prema priči Dorothy M. Johnson, df.: William H. Clothier, glazba: Cyril J. Mockridge, ul.: John Wayne (Tom Doniphon), James Stewart (Ransom Stoddard), Vera Miles (Hallie), Lee Marvin (Liberty Valance), Edmond O’Brien (Dutton Peabody), Andy Devine (Link Appleyard), Woody Strode (Pompey), Lee Van Cleef, Strother Martin.
Senator Ransom Stoddard stiže sa suprugom Hallie u zabito mjesto na Divljem zapadu, na pogreb Toma Doniphona, čovjeka koji ga je nekoć mnogo zadužio. I naviru sjećanja – kako je nadobudni pravnik Stoddard s Istoka kao mladić stigao u to mjesto u kojemu su se njegovo znanje i čestitost pokazali iluzornima u suprotstavljanju nasilju i bezakonju kakve je provodio okrutni odmetnik Liberty Valance. Pomoć mu je pružao jedino siloviti zapadnjak Doniphon, no ipak je došao trenutak kad se Stoddard našao prepušten sebi samome. Upravo tada je i počela njegova blistava polit. karijera, ali je iza svega ostala mučna tajna.
Pretposljednji vestern J. Forda, nastao pri kraju redateljeve karijere, izrazito je autorski film, ispunjen pesimističnim tonovima i dubokom skepsom, ali i nenarušenim uvjerenjem u svoje temeljne poglede na svijet – značajkama Fordova opusa od → Tragača nadalje. Ujedno je to i izrazito polit. vestern, kritika amer. polit. prakse, kolebanja te sredine između zakona i nasilja, legende i istine, romantičarske nostalgije i suočenja s pov. činjenicama, pa stoga djeluje i kao memento žanru. Takav autorski, posebno i intimistički, pristup naveo je Forda i na za njega ugl. netipičan pristup priči (film s tajnom), a još više i na nov red. pristup: gotovo sav film retrospekcija je jednoga protagonista (Stoddard), a unutar nje nalazi se još jedna retrospekcija (drugog protagonista – Doniphona). Svijest o simboličkom značenju priče i važnosti teze vjerojatno su i razlog što se Ford (posljednji put) odlučio na crno-bijeli film, što ga je u potpunosti lišio totala i pejsaža, približio zbijenosti komornog filma. J. Stewart je sebi svojstven tip tzv. momka iz susjedstva uspješno prilagodio vesternu, J. Wayne je kao okorjeli zapadnjak pionir (temeljno tip tzv. čovjeka od akcije) ostvario sugestivan lik gubitnika, a L. Marvin je kao arhetipski negativac učinio nov skok u sustavu zvijezda. Većina amer. kritičara nije filmu u vrijeme premijere posvetila odgovarajuću pozornost, te je bio nominiran za samo jednog Oscara (Edith Head za crno-bijele kostime). Tek su eur. i amer. autorska kritika uočile njegovu vrijednost; neki su ga proglasili »Građaninom Kaneom« vesterna (motiv »kaktusova pupoljka«), a poslije se film tumačio i kao jedno od ključnih ostvarenja u razgradnji klas. tipa holivudske naracije (jer retrospekcijski otkriva iluzornost događaja ranije prikazanih i predstavljenih kao vjerodostojnih).
A. Peterlić - DirectorAndrzej WajdaStarsKrystyna JandaJerzy RadziwilowiczTadeusz LomnickiA young Polish filmmaker sets out to find out what happened to Mateusz Birkut, a bricklayer who became a propaganda hero in the 1950s but later fell out of favor and disappeared.Čovjek od mramora (Człowiek z marmuru, 1977), Poljska, boja, 165min, PRF Zespoły Filmowe, r.: Andrzej Wajda, sc.: Aleksander Ścibor-Rylski, df.: Edward Kłosiński, glazba: Andrzej Korzyński, ul.: Jerzy Radziwiłowicz (Mateusz Birkut), Krystyna Janda (Agnieszka), Tadeusz Łomnicki (film. redatelj), Jacek Łomnicki (redateljev sin), Michał Tarkowski (Witek).
Studentica režije Agnieszka za svoj diplomski rad snima dokumentarac o heroju rada s početka 1950-ih, udarniku Birkutu, koji je vrlo brzo nakon odlikovanja pao u nemilost, a poslije poginuo za vrijeme nereda u Gdanjsku 1970. U tom traženju ona rekonstruira njegov lik iz sjećanja onih koji su ga poznavali.
U jednom od svojih najuspjelijih i najslojevitijih filmova, Wajda rabi postupak filma u filmu – junakinja, studentica režije (vrsna uloga K. Jande), snima film, metaforu potrage za čovjekom kojeg rekonstruira iz priča njegovih poznanika. Brojne retrospektive uvjerljivo ocrtavaju atmosferu s poč. 1950-ih, pokazujući kako se stvarala službena blistava slika tadašnjega stanja, ali i njezino naličje. Kontrast između vremena priče i vremena nastanka filma kao i strukturna napetost racionalnoga temelja analize ispripovijedanih događaja i energičnoga ritma pripovijedanja omogućili su ostvarenje složene dramaturgije, slobodno i vrlo uspjelo kreiranje film. vremena (dijalektika prošloga i sadašnjega razvidna je i u imitaciji televizijskih novinarskih metoda i stila) te zauzimanje kritičkog stava prema staljinističkom razdoblju, ali i spram društv. odnosa u Poljskoj pol. 1970-ih. Film je u Cannesu 1978. nagrađen posebnom nagradom međunar. kritike, no možda je značajniji bio njegov odjek u Poljskoj, tako da su radnici brodogradilišta (začetnici sindikata Solidarnosti) u Gdanjsku 1980. tražili od Wajde nastavak, pa mu je to bio najvjerojatnije gl. poticaj za snimanje → Čovjeka od željeza.
T. Kurelec - DirectorAndrzej WajdaStarsJerzy RadziwilowiczKrystyna JandaMarian OpaniaA few years after the events of Man of Marble (1977), a journalist investigates Mateusz Birkut's son Maciek Tomczyk, now an activist leading a shipyard strike.Čovjek od željeza (Człowiek z żelaza, 1981), Poljska, boja, 156min, PRF Zespoły Filmowe, r.: Andrzej Wajda, sc.: Aleksander Ścibor-Rylski, df.: Edward Kłosiński, glazba: Andrzej Korzyński, ul.: Jerzy Radziwiłowicz (Maciek Tomczyk), Krystyna Janda (Agnieszka), Marian Opania (Winkiel), Wieslawa Kosmalska (Anna), Irena Byrska (Annina majka).
Winkiel, preplašeni, deziluzionirani te kompromisu i alkoholu sklon novinar, treba (više po želji tajne policije nego svojih tv urednika) snimiti reportažu o Tomczyku, prvaku sindikata Solidarnost. Tomczyk se u međuvremenu oženio bivšom studenticom režije Agnieszkom, kojoj je bilo onemogućeno da završi diplomski film o njegovu ocu, heroju rada Birkutu, a i bilo kakav rad na području za koje se školovala.
Wajda strukturu filma u filmu, karakterističnu za → Čovjeka od mramora, ponavlja i u ovom djelu, snimajući priču u trenutku kada se štrajk u Gdanjsku (kojim sindikat Solidarnost započinje borbu za promjenu polj. društva) doista i odvijao, čime ta zbivanja od pozadine radnje postaju njezinim implicitnim idejnim temeljem. Stoga film sadržava dosta dok. materijala, a neki od ključnih sudionika tih događaja (među njima i Lech Wałęsa) glume u filmu sami sebe. Upravo po tom korištenju iznimnih događaja ne kao materijala za dok. film, nego kao okvira priče igr. filma, ovo djelo zauzima posebno mjesto u svj. kinematografiji. Iako je autorovo bezrezervno opredjeljenje za Solidarnost rezultiralo i manama koje su postale jasnije s vremenskim odmakom (npr. ekstremni i jednodimenzionalni kontrast likova, prenaglašena retoričnost), što film određuje kao politički angažirano djelo čije su mnoge vrijednosti bile vezane ugl. za trenutak njegova nastanka, Čovjek od željeza odlikuje se dinamičnim spojem fikcije i dokumentarizma te melodramske i polit. tematike kao i dojmljivim scenama u kojima dramatika zbivanja izravnom emocionalnošću djeluje na gledatelja. Nagrađen Zlatnom palmom u Cannesu 1981., film je u Poljskoj postigao velik komerc. uspjeh.
T. Kurelec - DirectorRobert J. FlahertyStarsColman 'Tiger' KingMaggie DirraneMichael DirraneIn this blend of documentary and fictional narrative from pioneering filmmaker Robert Flaherty, the everyday trials of life on Ireland's unforgiving Aran Islands are captured with attention to naturalistic beauty and historical detail.Čovjek s Arana (Man of Aran, 1934), Vel. Britanija, c/b, 76min, Gainsborough, r. i df.: Robert J. Flaherty, sc.: Robert, Frances i David Flaherty, glazba: John Greenwood, prema irskoj tradic. glazbi, montaža: John Goldman, sudjeluju: Colman »Tiger« King (čovjek s Arana), Maggie Dillane (njegova supruga), Michael Dillane (njihov sin).
Prvi zvučni Flahertyjev dok. film, prikazuje život na Aranskom otočju sjeverno od zapadne obale Irske. Redatelj je izabrao troje otočana koji u filmu čine tipičnu obitelj podneblja, a koju prati u njezinu svakodnevnom životu, u neprestanoj borbi s morem i krajnje negostoljubivim i surovim predjelima krševita otoka izložena jakim vjetrovima i olujama. Flaherty se uvelike usredotočio upravo na prikaz surove prirode – osobito podivljalog mora, koje je ribarima otoka zapravo jedini izvor prihoda, a tek potom na borbu za preživljavanje. U tom je smislu jedini Flahertyjev dok. film u kojemu priroda nadvladava ljudske snage i čini čovjeka potpuno ovisnim o njezinim ćudima. Flaherty je inzistirao i na rekonstrukciji tradic. oblika života, osobito ribolova, kao što je npr. lov na morske pse, koji je u vrijeme snimanja filma već bio zaboravljen, pa su sami ribari morali naučiti takvu vrstu izlova uz pomoć harpuna. No, upravo iz tih priređenih, rekonstrukcijskih dok. prizora redatelj gradi fabulističku, dramaturšku i retoričku snagu filma, razvidnu npr. u prizoru u kojemu žena i sin s obale nemoćno promatraju muževljevu odn. očevu borbu u čamcu s morem. Film je inovativan i na tehn. planu, jer je Flaherty rabio ručnu kameru sa širokokutnim objektivima velike dubinske oštrine, a i teleobjektiv, što mu je omogućilo da s obale registrira zbivanja na moru. Iako je korištena irska nar. glazba, Flahertyju se zamjeralo studijsko snimanje dijaloga. Komercijalno uspješan, film je nagrađen (kao najbolji strani film) na festivalu u Veneciji.
D. Marković - DirectorDziga VertovStarsMikhail KaufmanElizaveta SvilovaA man travels around a city with a camera slung over his shoulder, documenting urban life with dazzling invention.Čovjek s filmskom kamerom (Čelovek s kinoapparatom, 1929), SSSR, c/b, 71min, nijemi, VUFKU, r.: Dziga Vertov, df.: Mihail Kaufman, montaža: Dziga Vertov i Elizaveta Svilova.
Protagonist filma je snimatelj i njegova vremenska i prostorna sveprisutnost u svim suvremenim, javnim i privatnim, aspektima života urbane sredine. On je u neprestanom pokretu: penje se na tvorničke dimnjake, mostove, dolazi na kupališta, snima iz jurećeg automobila ili s motocikla, leži na pruzi kako bi snimio vlak koji se jureći približava kameri. Istodobno, nalazi se i u bolnicama, rodilištima, na grobljima, sprovodima, športskim natjecanjima, ulicama, trgovima.
Posljednji nijemi Vertovljev film i optičko-montažni film. eksperiment s podnaslovom »Izvadak iz snimateljskog dnevnika«. Prema navodima na uvodnoj špici filma, riječ je o »eksperimentu o sinematičkoj komunikaciji vizualnih događaja bez pomoći međunaslova, scenarija, kazališta, scenografije i glumaca«. Njegov cilj, prema istom, jest: »kreiranje istinski međunarodnog, apsolutnog jezika filma koji se temelji na njegovu potpunu odvajanju od jezika kazališta i literature«. Film se temelji na konstruktivističkom konceptu »umjetnosti fakta ili činjenice« i sebe svjesno proklamira kao nenarativni film. Budući da je snimatelj prisutan svagdje i tijekom cijelog dana, film je građen na principu »konstantnog progresa« prema kraju dana, a strukturalnu cjelovitost temelji na ritmičkom, asocijativnom sukobljavanju snimljenih fragmenata, i na kontinuiranom i ritmičkom naglašavanju samog čina snimanja, ali i montiranja filma, budući da su u film umontirani i prizori montažera i montiranja snimateljskih fragmenata, odn. na naglašavanju paralelnog nastajanja filma sa zbiljskim događanjima. U toj funkciji razbijanja narativne iluzije i osvještavanja činjenice stvaranja filma jest i »metafilmski« početak: prizor kinodvorane koju polako popunjavaju gledatelji, nakon čega slijedi projekcija. Film se temelji na velikom broju snimateljsko-optičkih i montažnih efekata, uključujući i animaciju, a rezultat je ritmičko-panoramski, dokumentarni zapis urbanog života. Vertov upozorava na mogućnost filma da transformira prirodni životni pokret, ali i da pokrete i prizore i montažno suprotstavi po različitim principima: istovrsnosti i različitosti, statičkog i dinamičkog, onog gore i onog dolje, plošnog i dubinskog, lijevog i desnog. Vertov je tijekom snimanja vrlo pažljivo pripremao i zvučnu obradu filma, osobito glazbu, a po njegovim zapisima i instrukcijama Jurij Tsivijan rekonstruirao je glazb. zapis filma i orkestrirao ga. U zvučnom obliku film je priređen za festival u Pordenoneu i prvi put prikazan 14. listopada 1995.
D. Marković - DirectorHiroshi InagakiStarsToshirô MifuneHideko TakamineHiroshi AkutagawaA poor rickshaw driver finds himself helping a young woman and her son after the woman's husband dies suddenly.Čovjek s rikšom (Muhomatsu no issho, 1958), Japan, boja, 104min, Toho, r.: Hiroshi Inagaki, sc.: H. Inagaki, Mansaku Itami prema priči Shunsakua *beep* df.: Kazuo Yamada, glazba: Ikuma Dan, ul.: Toshiro Mifune (Matsugoro), Hideko Takamine (Yoshiko Yoshioka), Hiroshi Akutagawa (kapetan Yoshioka), Kenji Kasahara (Toshio).
Kraj XIX.st. Nakon smrti kapetana Yoshioke, vozač rikše Matsugoro, zvan zbog svoje energije i snage Ludi Matsu, nesebično preuzme brigu o kapetanovoj udovici Yoshiko i malom sinu Toshiju. Matsugoro se zaljubljuje u Yoshiko, ali joj ne otkriva svoje osjećaje dok je ona vjerna uspomeni na supruga pa odbija druge bračne ponude.
Remake istoimenoga redateljeva filma iz 1943., iznimno popularan u Japanu, nagrađen je Zlatnim lavom u Veneciji. Motiv klasnih prepreka potisnut je u korist slikovite rekonstrukcije razdoblja (atraktivan Agfacolor) i sentimentalnih detalja, a Inagaki (1905–1980), poznat i po trilogiji Samuraj (1954–56), čiji je prvi dio 1955. nagrađen počasnim Oscarom za najbolji film na stranom jeziku, najviše je prostora pružio Mifuneovoj vitalnoj interpretaciji. - DirectorAnthony MannStarsGary CooperJulie LondonLee J. CobbA reformed outlaw becomes stranded after an aborted train robbery with two other passengers and is forced to rejoin his old outlaw band.Čovjek sa Zapada (Man of the West, 1958), SAD, boja, 100min, Ashton/UA, r.: Anthony Mann, sc.: Reginald Rose, prema romanu W. C. Browna, df.: Ernest Haller, glazba: Leigh Harline, ul.: Gary Cooper (Link Jones), Lee J. Cobb (Dock Tobin), Julie London (Billie Ellis), Arthur O’Connell (Sam Beasly), Jack Lord (Coaley), John Dehner (Claude), Royal Dano (Trout), Robert Wilke (Ponch).
Bivši revolveraš Link Jones krije svoju prošlost, ali kad je opljačkan vlak kojim je putovao, ponovno susreće stare suradnike, predvođene Dockom Tobinom. Kriminalci ne vjeruju Linku, no misle da bi im mogao koristiti u pljački banke.
U posljednjem ostvarenju iz serije redateljevih vrsnih vesterna, započetoj filmom Winchester 73 (1950), dodatno su naglašeni karakteristična slojevitost značenja, mračni ugođaj te iznimno dojmljiva karakterizacija likova, sa složenim odnosima nepovjerenja, prisile i izdaje. Mann je ponovno pokazao vještinu organizacije kretanja likova u prostoru i kompozicije kadrova, a junaka je, u jednoj od svojih posljednjih klas. uloga, izvrsno odglumio G. Cooper, koristeći tragove zrele dobi za sugeriranje mračne prošlosti, tjeskobe i moralnih dilema. Podjednako je uvjerljiva stilski oprečna interpretacija L. J. Cobba, karakternoga glumca koji je kombinacijom upadljive grčevitosti i povremene suzdržanosti ostvario jednu od svojih najboljih uloga. Mučnu atmosferu naglašava kontrast tjeskobnih komornih scena s domišljato iskorištenim prostorima divljine, koji su spominjani i u usporedbama žanra vesterna s ant. tragedijom. Mnogi su kritičari (npr. J.-L. Godard), uz karakterizaciju likova i dojmljiv odnos Linka i pseudoočinske figure Docka Tobina, hvalili upravo uporabu prostora za sugeriranje psih. stanja, koja anticipira kasnije faze u razvoju žanra.
N. Gilić - DirectorFred ZinnemannStarsPaul ScofieldWendy HillerRobert ShawThe story of Sir Thomas More, who stood up to King Henry VIII when the King rejected the Roman Catholic Church to obtain a divorce and remarry.Čovjek za sva vremena (A Man for All Seasons, 1966), SAD, boja, 120min, Open Road, r. i pr.: Fred Zinnemann, sc.: Robert Bolt, prema vlastitoj drami, df.: Thed Moore, glazba: Georges Delerue, ul.: Paul Scofield (Thomas More), Robert Shaw (Henrik VIII.), Leo McKern (Cromwell), Orson Welles (kardinal Wolsey), Wendy Hiller (Alice More), Nigel Davenport (Norfolk), Vanessa Redgrave.
Lord kancelar Thomas More požrtvovni je rimokatolik i stoga odbija otići u Rim da od pape izmoli dozvolu za razvod kralja Henrika i njegove supruge Katarine Aragonske, a da bi se kralj mogao oženiti svojom ljubavnicom Anne Boleyn. Kralj potom raskida s papom te se imenuje poglavarom nove Anglikanske crkve. More, koji je u međuvremenu podnio ostavku na kancelarsku dužnost, odbija položiti zakletvu na vjernost kralju.
Sukob Thomasa Morea i kralja Henrika, izložen dijelom u obliku sudske drame, tumačen je kao metafora sukoba posvećenosti vjerskim moralnim zahjevima, ali i pravnom legalizmu s pragmatičkom apsolutnom moći. Potanko rekonstruirajući razdoblje, film se temelji na iznimnim glum. interpretacijama u kojima su gl. glumci uspjeli dojmljivo postići suprotnost izvanjske suzdržanosti i intenzivnih unutarnjih refleksija i emocija. Film je nagrađen sa 6 Oscara – za najbolji film, režiju, gl. mušku ulogu, scenarij prema knjiž. djelu, kolor-fotografiju i kolor-kostimografiju (Joan Bridge, Elizabeth Haffenden). - DirectorJean RenoirStarsJean GabinJulien CaretteSimone SimonIn this classic adaptation of Emile Zola's novel, a tortured train engineer falls in love with a troubled married woman who has helped her husband commit a murder.Čovjek zvijer (La Bête humaine, 1938), Francuska, c/b, 105min, Paris Film Productions, r. i sc.: Jean Renoir, prema romanu Émilea Zole, df.: Curt Courant, glazba: Joseph Kosma, ul.: Jean Gabin (Jacques Lantier), Simone Simon (Severine), Fernand Ledoux (Roubaud), Julien Carette (Pecques), Blanchette Brunoy (Flore), Jenny Helia (Philomene), Colette Regis (gospođa Victoire), J. Renoir (Cabuche).
Vlakovođa Jacques Lantier, nasljedno podložan alkoholu i opterećen nasilničkim porivima, zaljubljuje se u Severine, suprugu kriminalca Roubauda. Severine ga nagovara da ubije njezina supruga pa se zaljubljeni Lantier koleba između zločina i savjesti, a njegov je izbor donekle i neočekivan.
Uspjelu adaptaciju istoimenog romana É. Zole (ekranizacija Zoline Nane /1926/ bila je redateljev prvi veći uspjeh), Renoir je režirao nakon nezaslužena neuspjeha Marseljeze (1938), i to ponajviše zbog želje J. Gabina. Iako se tek okvirno prisjećao Zolina romana, sam je napisao scenarij (odbivši prethodno suradnju nobelovca Rogera Martina Du Garda). Rezultat je jedna od najdojmljivijih ekranizacija nekoga Zolina romana. Renoir je piščevu naturalističnost izrazio uvjerljivim portretiranjem troje protagonista vođenih nagonima, stvorivši specifičan prilog ovećem svj. opusu filmova s pričom u kojemu ljubavnici odlučuju ubiti jednoga bračnog partnera, a i nizom prizora, ponajprije uvodnom scenom kretanja vlaka, funkcioniranje čijeg mehanizma simbolizira snagu, ali i sputanost protagonistove prirode, te prizorima s radnicima na pruzi i javljanja Lantierova ubilačkog poriva. Lirični ljubavni prizori, kao opora suprotnost tragičnom svijetu ljudi koji sebe postupno lišavaju svake nade, uklapaju pak film u poetski realizam.
A. Peterlić - DirectorJean-Pierre JeunetStarsAudrey TautouMathieu KassovitzRufusDespite being caught in her imaginative world, Amelie, a young waitress, decides to help people find happiness. Her quest to spread joy leads her on a journey where she finds true love.Čudesna sudbina Amélie Poulain (Le Fabuleux destin de Amélie Poulain, 2001), Francuska, boja, 122min, France 3/Canal +/La Sofica/MMC/UGC Images/Tapioca /Victoires, r.: Jean-Pierre Jeunet, sc.: Guillaume Laurant, J.-P. Jeunet, df.: Bruno Delbonnel, glazba: Yann Tiersen, ul.: Audrey Tautou (Amélie), Mathieu Kassovitz (Nino), Rufus (Raphael), Yolande Moreau (Madelaine), Artus de Penguern (Hipolito).
Amélie je djevojka iz osebujne obitelji. Radeći kao konobarica u pariškoj četvrti Montmartreu, upoznaje se s posjetiteljima i susjedima te dolazi u dodir s tajanstvenim sakupljačem slika i njegovim još zagonetnijim modelima. Postupno, Amélie uspijeva pronaći put do osobne sreće i idealne ljubavi.
Prvi film koji je J.-P. Jeunet snimio u Francuskoj nakon razlaza s M. Caroom i nezapažena rada u Hollywoodu. Bajkovita romansa o konobarici s Montmartrea koja traži i nalazi idealnu ljubav neočekivano se pretvorila u najveći uspjeh suvr. franc. filma. Iako odbijen od selektora u Cannesu, film je osvojio Césara i Europsku film. nagradu te je nominiran za Zlatni globus i Oscara. U Francuskoj je bio i komerc. hit s gotovo 10 mil. gledatelja (općine su čak organizirale besplatne javne projekcije). Unatoč mahom euforičnom prijamu, dio kritike tvrdio je da Amélie »sanja Francusku bez stranaca i grafita«, »služi kao reklamni spot za Le Pena« ili »turistička razglednica Montmartrea«. Takvi prigovori imaju uporište u poetici filma: apstrahirajući i stilizirajući mitsku sliku Francuske, Jeunet je napravio djelo na tragu tzv. cinema du look, koji spaja iskustvo anim. filma, reklamnog videa i više igranofilm. žanrova. Shematičan i banalan u osnovnoj fabuli, film je publiku oduševio ponajprije vizualnom, motivskom i digresijskom maštovitošću namećući se kao paradigmatski primjer film. postmoderniteta.
J. Pavičić - DirectorMilan BlazekovicStarsIvan GudeljevicMaja RozmanTarik FilipovicFed up with the harsh treatment his master has given him, a brave little mouse (and later his dog, Brewster) sets off on an adventure.Čudnovate zgode šegrta Hlapića (1997), Hrvatska, boja, 85min, Croatia film, r., crtač likova: Milan Blažeković, sc.: Pajo Kanižaj, prema romanu I. Brlić-Mažuranić, df.: Ernest Gregl, Tomislav Gregl, glazba: Duško Mandić, glasovi: Ivan Gudeljević (Hlapić), Maja Rožman (Gita), Tarik Filipović (Amadeus), Relja Bašić (Crni štakor), Vlado Kovačić (Mrkonja), Marina Nemet-Brankov (Majstorica), Hrvoje Zalar (Grga), Zlatko Crnković (pripovjedač).
Maleni postolarski šegrt Hlapić napravi pretijesne čizmice za gospodskoga sina pa odlazi u svijet kako bi ih razgazio, praćen vjernim psom Bundašem. U bijelome svijetu puno je zlikovaca, poput Crnoga štakora, no uz pomoć Gite, djevojčice iz cirkusa i drugih prijatelja, Hlapić će se suprotstaviti zlu.
Komercijalno iznimno uspješna crtanofilm. ekranizacija klas. djela hrv. dječje književnosti, svidjela se publici u vrijeme kada je hrv. film u kinima ugl. privlačio vrlo slabu pozornost, a znatni su uspjesi ostvareni i na stranom (osobito video i tv) tržištu. Poetika je više disneyjevska nego oslonjena na tipične zasade zagrebačke škole crt. filma, a kritičari su sporadično prigovarali zbog spora tempa i nedovoljne razrađenosti likova. Prema mnogim mišljenjima nije sasvim funkcionalno ni pretvaranje likova iz romana u životinje (Hlapić i Gita su miševi). Na temelju filma, u međunar. produkciji nastala je anim. serija koja u većoj mjeri odstupa od duha i poetike predloška.